- Mama nikad nije ni želela zelenu veštačku bundu – progunđao je Gale i
ustao.
- Želela je, senilan si! – bila je decidirana kćerka.
- Jesi ikada želela tako nešto? – nesigurno se Gale okrenuo ka Gordani.
- Pa. . . – osmehnula se Gordana koja nije htela da započne dan s
prebacivanjem – Verovatno nisam. Jer da jesam, kupila bih je sama, nije bila
preskupa.
- Želela je da joj ti kupiš zelenu bundu, konju konjski morski! Kakvi ste
vimuškarci, to je straaaašno. . . Ajde, kafa, pa pokret! – izašla je kćerka iz
sobe vrteći glavom kobajagi ljuta na muški rod, a osmehnuta u mladalačkom
neznanju o tome kako stvari zaista stoje među polovima. Gordana koja je
znala sve o tome o čemu je kćerka tek slutila, krenula za kćerkom. Gale koji
je bio muškarac, pa prema tome nije znao da tu išta i ima da se zna, krenuo
je za Gordanom. Odjednom, iz ko zna kakve navike ili namere, Gale je pružio
ruku, uhvatio kroz Gordaninu majicu njen brushalter na leđima, povukao ga
i pustio. Kad je bio mlad, u njihovom jeziku žargonski izraz za brushalter bio
je praćka. Galeta je zabavljao izraz, azabavljalo je i da to radi devojčicama,
da im zategne praćku. Bilo je u tome minimalno erotike, a maksimalno
dečaštva. Nastavio je to da radi i kad više nije bio mlad. Gordana bi se uvek
ljutnula zbog toga, a Gale joj je to radio sve dok su bili muž i žena. Bila je to
kao neka njihova mala igra, on da bude nezreo, nju to da nasekira, a onda
da se zajedno nasmeju dok mu ona prašta. Gordana se okrenula u neverici.
Njen se pogled mogao preokrenuti i u smeh i u ljutnju. Gale uopšte nije
znao kako bi objasnio šta mu je bilo da to učini, pa je stajao i gledao je kao
dečak kog su našli u špajzu sa komadom torte pre ručka.
- Budalo! – rekla je Gordana kao što je govorila pre deset ili dvadeset
godina, a onda ga brzo poljubila kao što ga nije poljubila svih tih deset ili
dvadeset godina, a onda je izašla ostavljajući za sobom otvorena vrata.
Poznato je kako Bog postupa sa vratima, ali je manje poznato i popularno da
Bog ponekad ne otvori jedna vrata dok druga ne zatvori. U nedelju uveče,
kad su deca bila u krevetima, Olivera, supruga automehaničara koji je bio na
robiji, zatvorila je vrata dnevne sobe. Okrenula se svojoj mlađoj, neudatoj
sestri, slikarki Katarini kojaje proteklog vikenda koji je Olivera s decom
200