Gale se prvo začudio da joj čitavu noć nije rekao svoje ime, onda je shvatio
da mu se otvara mogućnost da jednim udarcem ubije dve muve: da se spase
od majstora i da naudi neprijatelju koji je, očito, i sam spadao u Miletino
društvance za gajenje žena i dece palih mafijaša. Iskušenje je bilo veliko.
Vratio se do Kej, zagrlio je i poljubio u vrat.
- Mihajlo. Miki. Drago mi je da smo se upoznali – šmekerski se predstavio
Gale.
Kej se malčice smrknula, a onda klimnula glavom, slegla ramenima i krenula
ispred njega ka izlazu da ga isprati.
U nedelju ujutro dok je Gale još uvek ležao u krevetu i posmatrao senke
vrabaca koji su kao u stara dobra vremena galamili i preletali s grane na
granu ispred prozora na naspramnom zidu, vrata su se otvorila.
- Jesi budan? – zapitala je Gordana. – Izvini, nisam kucala, ne znam šta mi bi.
- Šta je bilo? – uspravio se Gale u krevetu. Gordana godinama nije otvarala
vrata njegove sobe.
- Ništa, ništa. Samo sam htela da te pitam, hoće li da odemo na buvlju
pijacu. . . ?
- Što? Jel se nešto pokvarilo? – začudio se Gale.
- Ne, bre, tata, na tu buvlju pijacu sa alatima i daskama za WC, nego na onu
sa budalaštinama i antikvitetima i polovnom garderobom – u sobu je
nahrupila kćerka.
- Pričala sam Mari kako smo nekad često tamo išli, pa onda u onu kafanu na
krilca. Pa smo pomislile da bismo mogli svi zajedno. . . – Gordanin glas je bio
sve nesigurniji.
- Ajde, diži se, lenštino! – veseloi detinjasto kćerka se bacila na njega i
počela da ga gnjavi. – Još malo pa ćeš me viđati samo kad vam dođem s
decom na nedeljni ručak, ajde da napravimo uspomenu koje ćemo se sećati,
makar se sećali i svađe što nisi hteo da mi kupiš zelenu veštačku bundu ko
onda mami!
199