dopadali, a ono drugo ih ništa nije ni pitalo jer, na žalost, nije bilo dovoljno
zainteresovano. Tj. oboje su više voleli da govore, nego da slušaju. I tako su
oboje odabrali da govore ono što ih osvetljava šarenim bojama. Ono dunkl,
pa, to obično dođe kasnije, ako ikad stigne na red.
Kad je ujutro, posle svega što se dogodilo, a dogodilo se sve, i sve baš kako
treba, Gale oblačio svoj kišni mantil, Kej u bade-mantilu pripila se uz njega i
još jednom ga poljubila. A onda mu je prošaputala u uvo:
- Moram nešto da ti kažem.
- Reci mi sve – Gale je bio zaljubljen.
- Ja moram ovo da kažem majstoru.
Gale se ukočio. Pod ružama na plafonu, sub rosa nije bilo sub rosa.
- Zašto? – pitao je.
- Mi nemamo tajni u porodici – nasmejala se Kej vragolasto.
Gale je uzdahnuo zamišljajući šta sve može da padne na pamet jednom
inteligentnom i delinkvetnom majstoru koji izađe iz zatvora. Krimi zapleti
zalaufali su se punom parom u njegovoj živahnoj mašti. Kej jeste bila žena
njegovog života o kojoj je oduvek sanjao. On jeste bio usamljen čovek, a ovo
pred njim bila je osoba s kojom je mogao da provede srećan ostatak života.
Ali, Gale nije bio spreman da plati toliko visoku cenu sreće koju, između
ostalog, niko nije garantovao. Nije bio spreman da postane očuh deci
kriminalca, ako uopšte preživi do tad. Kej se odmakla od njega i uzela
nekakav spisak u ruke.
- Izvini, prezime ti znam, ali mi samo reci jesi ti Gavrilo ili Mihajlo?
- Ne razumem – nije razumeo Gale.
- Ma, da štrikliram ko je dao kintu za ovaj mesec – objasnila je Kej s
dosadom.
198