početka devedesetih godina XX veka imao svoju provincijalnu upravu za tadašnju zemlju, Jugoslaviju, u Beogradu. Tu je bilo semenište, odnosno novicijat gde su se odgajale sestrejugoslovenske provincije, pa i Galetova majka. Mnoge sestre, pa i Galetova majka, završile su srednju medicinsku školu u Zemunu. I radile su po državnim bolnicama. Svojim radom svedočile su da je Bog ljubav, da voli sve ljude, pogotovo male, bolesne, nemoćne, usamljene. Usamljene kao što je bio Galetov otac. Galetova majka skinula je redovničku odeću, bez trunke osećanja da radi išta grešno. Kao i prethodni poziv za manastir, i njen preokret ka svetovnom životu bio je njen poziv i ona ga je radosno prihvatila. Gavrilo je došao kao nosilac skrivene tajne premudrosti božje, pa nikakvo drugo ime nije ni mogao da dobije. Gabrijel ili Gavrilo, to je, Gabi, svidno, o istoj je osobi rič, a tako je mislila i sestra Agneza, Bog ju blagoslovio.
Na radiju je svirala pesma grupe koju Gale nije voleo. Nikad je nije voleo, a ne tek sad kad se forntmen pokazao kao takav i onakav u finansijskom, umetničkom i političkom smislu, akako se to nekim drugim ljudima njegove generacije naprasno razjasnilo. Glas je peveo:“ Ti nisi ti više, i što mi je najbolnije, nikom na svijetu kao meni nije, liju mi teške novembarske kiše...”. Da, može biti da Gordana više nije bila ona Gordana kojom se Gale oženio, ali njemu je- možda paradoksalno, a možda i ne, ako znamo kako izgleda sazrevanje i starenje kod muškaraca- mnogo teže padalo što njegov Saab baš bukvalno nije više bio onaj isti Saab koji je vozio godinama. Naime, prethodne jeseni Gale je imao saobraćajni udes. Udario je u njih, u Galeta i njegovog Saaba, ni krive ni dužne, pijani pevač koji se vraćao sa skupa vladajuće političke partije na kojem je pevao. Srećom, niko nije bio ozbiljno povređen. Što se svega ostalog tiče, dakako da je pevača vladajuća politička partija zaštitila. Galeta je, pak, zaštitilo njegovo uredno plaćano osiguranje. Šteta je bila totalna, ali novac koji je dobio od osiguranja nije bio dovoljan za novi automobil. I tu se Mileta iz kotlarnice pokazao kao koristan. A baš je Galeta na njega i uputio onaj odvratni Mihajlo. Taj je znao gde đavo spava, nikad ga ni zbog čega nije bilo sramota i nikad mu nije bilo dosta svega što može da se ima. Pronašao mu je, onda Mileta preko svojih veza, u inostranstvu, za neverovatno male pare isti automobil kakav je Galetu pevač uništio, a našao mu je i automehaničara koji će mu sve srediti, da novi auto vozi kao da je stari i da ga tako i registruje. Da ga legalno uveze, što je Gale prvo poželeo, nije bilo moguće jer je automobil bio prestar za domaćeg zakonodavca. I, rečeno – učinjeno. Što broj motora i broj šasije nisu bili isti, pa ko to još gleda, moj profesore! I tako je automehaničar sve funkcionalne
190