Cimerku niko ne posećuje. Samo plaćaju za nju. Nini je sve to strašno.
Povremeno, kad su bliski, Nina moli muža da joj obeća tablete za spavanje
kad jednom sama bude bila u takvoj situaciji. Muž je ubeđuje da će on prvi
umreti. Sin prevrće očima na morbidne razgovore. Nina nema kvalitetno
rešenje za sebe. Čula je za ženu koja je u porub haljine ušila tablete za
spavanje. Kad je postala nepokretna i kad je život postao samo patnja u bol,
zatražila je haljinu, otšila porub i izborila se za nešto dostojanstva. To mudro
rešenje malo je smirilo Ninu. Sad lakše spava. Zašto ne eutanaziraš onda
tako i svoju majku, pitao ju je muž. Zato što ona ne pati.
Jasmina, nevaljalice jedna mala! Okreni se ovamo! Daj da te majka poljubi,
toliko sam te poželela. Nina uzdiše i ignoriše ženu na susednom ležaju. Ali,
tad njena majka stupa na scenu: stvarno, Jasmina, ja ne znam šta je tebi.
Ostavi me na miru, imaš svoju majku. Okreni se njoj. Možda bi ti volela
ovakvu majku kao što sam ja, ali roditelje ne biramo. Ja sam svoje roditelje
poštovala i volela. I mene su oni voleli najviše od sve dece. Nina grize usnu.
Majka je četvrta kćerka njenih bake i deke, neplanirano i neželjeno dete,
mnogo mlađe od starijih sestara, razmaženo, uvek naopake naravi,
neposlušno, samoživo. Bolesno lenjo. Neistrajno. Starije su je sestre zvale
“Mira – sto početaka. ” Nina se i sama osećala kao započet, pa ostavljen
poduhvat svoje majke. Kao padanje na maturi, maturiranje u dvadeset
petoj, do pola izvezene tapiserije, samo upisani pa odmah napušteni
fakulteti, započete knjige, negajena prijateljstva. Baka je majci ponavljala da
bi bolje bio da je rodila klupko konca nego što je rodila nju! Od konca bih
barem čarape isplela, vajkala se baka. Nini je bilo žao majke. Majka nije
volela žene, nije imala prijateljice, a posebno je mrzela baku, jer baka jasno i
glasno nije odobravala majčine famfatalne aktivnosti. Nije volela ni
tolerantnog, nedomaćinskog zeta. Iako je bila hladna, racionalna žena, baki
je male Nine, ipak, bilo žao. Obraćala se kćerki skoro isključivo sa “kobilo”.
Nina se sećala bakinog glasa “kobilo, pogledaj to dete, ostavi kafu i cigaru! ”
Baka je umrla kad je Nini bilo devet. Kobila je tad postala neprikosnovena.
Ali Nina je volela konje više nego baku. I nikad nije jela konjsko meso.
Jasmiiiina! Molim? Odazvala se konačno Nina Jasmininoj majci i prišla
njenom krevetu. O, hvala bogu da je sišao duh na tebe, obradovala se
Mirina cimerka. Toplo je privila Ninu na grudi i pljubila je u kosu. Moja lepa
kosica, srce moje blesavo, ljubi te majka, toliko sam te poželela. Kako si mi
samo lepa i elegantna. Uvek si imala stila. Rodila si se sa stilom. I mene si
oblačila još od malih nogu. Kao da sam ti lutka. Ja nekud krenem, a ti me
179