Putovao sam, kako sam samo putovao, nije bilo mesta gde sam zamislio da
odem a da to nisam i učinio. I uvek su bile sa mnom.
Ruka na koju je položio glavu je utrnula, pa se pridigao i počeo da je masira
da bi je pokrenuo. Vreme je za lekove, opominje ga alarm. Pridiže se
dodirujući dlanovima sto, zatim naslon stolice, pa dovratak od kuhinje koji je
vrlo blizu jer je stan mali. Nakon dovratka dodiruje vrata frižidera koji se
nalazi u uglu, znajući da je na njemu kutija sa pripremljenim lekovima. Sad
samo još da uzme vodu. Okreće se lagano ka sudoperi, oseća pod prstima
kapi vode zaostale od pranja, sunđer i sredstvo za pranje. Prebrzo je prešao
dalje i udara o česmu koju je ostavio okrenutu u drugu stranu, ne zna šta
mu je, nije tako navikao. Dotakao je plastiku za ceđenje sudova, ali njegove
čaše nema. Ispipava ceo taj prostor, oseća pod prstima hladan metal
viljuške i noža i tanjir. Nema ničega više. U produžetku je ormarić, nema
dalje.
Gde li sam mogao da je ostavim?
Okreće se dopola, pa ponovo ka sudoperi, još jednom vrhovi prstiju prelaze
isti put, ali rezultat je isti. Oseća toplinu na čelu, vrat mu se oznojio, posred
grudi počinje da se zateže nešto.
Siguran sam da sam je tu ostavio!
Istim putem kojim je došao vraća se u trpezariju, prelazi obema rukama
preko stola, nema ničega na njemu.
Ako nije u kuhinji, nije na stolu – gde je?
Trnci su se odavno iz ruku razmileli po ostatku tela. Da li je moguće da sam
dovde došao? Ja! Dodaje još jednom još očajnije: Ja!
Birao sam po najeminentnijim robnim kućama haljine, čekao me je najlepši
nakit u svakoj zlatari. Znali su me svud. Gde god bih ja došao, padali su
ničice jer su voleli novac. Imao sam novca da kupim sve, i svi su me
poštovali. Čim nestane novca, nestane i sve ostalo.
Krenuo je kad polici u uglu, naspram trpezarijskog stola. Pipajući najviši deo
naleteo je na drveni ram, osetio ga je pod rukom.
Ko kaže da ja nisam voleo? Kupovao sam sve što im je trebalo, nikad ništa
nije falilo. Kako mi kaže da nisam dao ništa, kad sam dao sve?
Prešla je ruka na nivo ispod, preko slušalice telefona.
Mogao bi pozvati Stanku, došla bi da pomogne, sigurno, znam. Platiću joj,
mogu i da je kupim. Šta je ona – sitna riba naspram onog ko sam ja bio.
146