vremena. One rade, mogu da ispunjavaju svoju sudbinom namenjenu
funkciju, ali se ne koriste. One su uspomena. Postoje da bi oživele. A zar je
išta značajnije od tako pronađene svrhe? Bivstvo jednih makaza je vrednije
od bivstva pojedinih bića. Vrlo vredna uspomena ne samo na osobu, nego
na celokupno detinjstvo u kom se ta osoba pojavljivala, pa nestala naglo.
Te makaze koristi samo ponekad i ma koliko bile teške za upotrebu, jer
nedostatak dela uške otežava držanje i pravi žuljeve, ona je uporna u tome
da ih koristi. Jednom takvom prilikom, kada je trebalo iseći go