Izbočina
Svako koga je ikada bolelo zna promenljivost bola – stari ljudi koji se s
vremenom sažive da ih boli i to svaki dan, oni drugi koji su se nesrećom
razboleli i razdraženi iziritiranim ranama prinudili se da ga prate i
proučavaju. Svi se slažu u jednom – bol nikad nije na jednom mestu. Gde je
bio kad si sinoć zaspao, jutros više nije. Boleo te je lakat, sad će te boleti u
donjem levom uglu abdomena. Zaspao si svesti uzdrmane migrenom, ujutro
nećeš moći na noge. Bol šeta, skriva se, nekad iza kostiju kao da igra
žmurke, sav srećan što još uvek brojiš ne uspevajući da ga nađeš. Nekad se
usadi duboko u mišiće kao lenjivac kad se baci u mekanu, svilenu i toplu
postelju. Nekad, ljut i izazvan, udara svom silinom u već načeto mesto, čini
mu se da nisi dovoljno patio, pa da te ubedi u sopstvenu snagu kao
manipulativni političar nepoverljive mase koje sutra treba da zaokruže „da”.
Neki nepoznati univerziteti širom planete i naučnici čija imena ne moramo
da pamtimo, jer su otkrića trajna koliko i pamćenje članka u dnevnom listu,
bave se morfologijom bola. Hteli bi da ustanove zašto se javi baš tu gde se
javi, koja vrsta bola ukazuje na koji poremećaj, koji lek je najprikladniji da ga
otera jednom zauvek. Tako su nedavno jedne novine objavile da kad boli
vrat, znači da boli duša. Baš kad prstima prelaziš preko vratnih pršljenova,
pa napipaš onu malu izbočinu, eto tako, baš tako, slobodno nagni glavu
malo napred da bi je bolje osetio pod prstima. E, u toj izbočini, ispod te
koskice, tu seva kao refleks onog bola koji daje duša, a za koju još uvek nije
ustanovljeno gde se nalazi, ali javi se iz najskrivenijeg kutka čovečjeg
organizma da kroz bol u vratu kaže da si je napunio đubretom i da je vreme
za čišćenje.
Masiraš vrat. Kako zariješ vrhove prstiju sa strane te kosti, tako osetiš tup
bol i kratko olakšanje nakon popuštanja stiska. Hoćeš da okreneš nalevo –
ne možeš. Boli podmuklo, i ne da ti da okret izvršiš do kraja. Bol ga koči, bol
ne da da vidiš šta je iza zavijutka, tera da okreneš celo telo u tom smeru, da
bi se razočarao jer opet i ipak nema ničega. S leve je došao onaj vetar i
zamrsio ti izbore, pa stariš gde jesi, s korenima čvrsto prikovanim kao verige
zločinca u tamnici za dno. Neće ni udesno, samo dopola, a onda sledi piskavi
bol (tu vrstu znaju samo posebni), kao kad automobil zakoči tik ispred
127