Svako bi tada pomislio da je uklet. Mora da je ona baba sa očeve strane, ona
što nikad tvoju majku nije volela, nešto uvračala. Zaputio bi se kod onih koji
imaju moć da otklone čvorove zavezanih puteva. Opet spiritualne stvari, i
opet ne ide. I izgovarali mantre, i nosili ulje do crkve ostavljajući ga baš u
levom uglu, a nasuprot kako-se-ono-zvaše, ma gurni ga bilo gde, samo da
neko ne vidi šta radimo. I nosili crven konac, čežnjivo šaputali mantre,
saživeli se sa demonima prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena. I ništa.
Veliko ništa, u kom, doduše, još samo demoni lete oko glave. Njih niko
nema gde, ormari su puni, srce se preliva, jedino u dobrotvorne svrhe.
I opet je jedan okrenuo glavu, drugi nije čuo šta mu priča, treći je nudio
izgovore zašto nije stigao da pomogne. Opet je bio sam sa svojim
rasporedom zvezda i planeta, samo sa manje snage. Mnogo je potrošio
verujući u sve druge osim u sebe.
Sad više ne zida jer u startu proceni da nema para, ne započinje jer nema
volje, ne gleda pravo jer nema držač za glavu.
Sad ostaje da se samo povremeno seti velikog sjajnoplavog akvarijuma koji
je jednom stvarno hteo da napravi, i sve je bio izmerio, i baš kad je hteo da
ode u prvu kupovinu, shvatio da je to ipak previše muke. Ko će to da čisti!
Statistika
Danas neizrecivo voli. Nekada je krišom stavljao bombone u njen dlan, baš
onda kad je svirao svima, a ona samo za njega plesala bosa. Kako je bila
laka, bezvazdušna. Hteo je da je udahne. Samo je jednom bilo dovoljno da
kaže: „Ona sa crnim, gustim kikama i nijedna druga”. A davali su mu drugu i
uz nju bolji svet. Tražio je ljubav, stavio je na prvo mesto, oteo je od sveta.
Bio je Herkul. Bio je bog kad je trebalo uzeti tas u ruke. Uprkos svetu i
pravilima po kojima se živi, njegova samovolja je odlučila. A samovolja nije
mana, njom se i brda pomeraju. Udahnuo je i pružio ruku.
Ko kaže da taj čovek što pleše i drži harmoniku u rukama na crno-beloj
fotografiji nije srećan? Ko je ikada dotakao sreću, pa bi mogao da opiše
kvalitet njene građe ili intenzitet mirisa? Možda su njene pojavnosti brojne,
ali količina je neravnomerno rasprostrta. Gustina njene naseljenosti je
čudna. Izgleda da se negde čaša prelila, dok je drugom grlo ostalo suvo.
Privid je njen veo kojim se sramežljivo zaklanja od povreda radoznalih očiju.
124