Kako se gomilaju sve nove i nove ideje, izazvane prevelikom željom da
odmah, u trenutku, sebi objasni i sve te ljude – a da se razumemo, ni mudriji
ni sa više iskustva nisu to mogli – tako se ubrzavaju njegovi koraci.
Uglavnom gleda ispred sebe i sve hitrije preskače raspukline na trotoaru –
to je igrarija preostala iz detinjstva, nešto što nije govorio nikom, ali je
ucrtao u svoj hod i nesvesno to ponavlja – zgaziti raspuklinu značilo bi
probuditi ,,nešto” što u njoj leži i čeka da te zgrabi za nogu i povuče na dole.
Samo povremeno baca nervozne oči na izloge, u kojima vidi samo svoj lik, ali
ga ne prepoznaje. Njegov hod je usmeren, ima cilj, zna kuda će, toliko je
sliven sa opštim kretanjem oko sebe i ulicom da, bez prekida, zastajanja, uz
blagi poskok upada u trolejbus 19 i odlazi… ovaj put će da se suoči sa onim
što hoće i sa onima koji mu ne priznaju da i sam nešto hoće… suočiće se..
Hoće… majke mi!
III. Svet
Akvarijum
Sećaš se kako smo nekad planirali da napravimo akvarijum? Baš tu na
pregradi između kuhinje i trpezarije. Veliki, plavi, pa da ubacimo onako sa
dna da sijaju raznobojna svetla i šarene ribice! I onda sedneš ispred njega,
odmaraš oči, imaš svoj mali raj, uživaš kao uvek kad si sve završio, onako,
cakum-pakum. I zaista je sve vrlo pažljivo izmerio, raspitao se o cenama,
pripremio. Al’ odmah potom je pomislio – ko će da ga čisti i pere, veliko je
to ulaganje. Mnogo je to posla, mnogo truda ni oko čega. Ima stvari koje su
nam potrebnije. Biće i to, ali kasnije, kad se sredi ono osnovno.
Njihov život bio je niz započetih i nikada završenih preduzeća. Što su starili,
sve su ređe završavali projekte. U početku je sve ostavljano na pola, a
kasnije nije ni započinjano, napuštano je već u zametku.
Ljudi se rađaju u različitom položaju zvezda i valjda to određuje njihovu
sudbinu, ako baš hoćete da verujete astrolozima. Ako ne, dopustite da
pomisao da sami upravljamo svojim kretanjem do vas prodre i ošamuti vas,
jer, razumem, nije lako priznati istinitost tako teškom saznanju da smo sami
krivi za sve. Težak je to teret i nema ga razloga nositi kroz raskaljane ulice
života. Nema, jer ćete samo tonuti dublje sve dok se dobrano ne nagutate
blata. Dakle, ipak se otresite te pomisli i prigrlite onu da se ljudi rađaju pri
121