nasluti, ne želim da ne mogu da ti otpevam stihove Iskonske Tuge, zabacim
glavu unazad i gledam te u oči, te večito u čudu ili besu iskolačene oči, tamo
negde na nebu, kako su nam objašnjavali da tamo odlaze oni koji umiru kad
smo bili mali, misleći da smo baš toliko naivni. Hoću da se utešim da ako
sam ovde morala kao sporedni lik neke izuzetno napete drame samo da
unesem poslužavnik i kažem: „Izvolite, molim!” dok se ti raspadaš preda
mnom i toneš u živo blato svoje pomućenosti i predaje, da ćeš bar tamo
dobiti to što nemaš, da ćeš pomilovati čak i onda kad ti niko ne traži i da ćeš
opraštati svima. Ooo, da ćeš praštati sve kako ovde nikad nisi mogao. Tvoju
dušu (a ja zamišljam da se ona nalazi kao u onoj bajci, u telu aždaje iza
sedam mora i sedam gora, u golubu kojeg je progutala lisica, koju je
progutao vuk, koji čami u utrobi već pomenute aždaje) povređivali su
prerano i previše, ali to nije bio razlog da je ostaviš samu zauvek. Trebalo je
osloboditi je čarolije zle maćehe, ali nisi bio dovoljno hrabar da se uputiš
tako daleko.
Drhti mračan ton, samo nekoliko jednostavnih reči, a teške su kao život sam.
Neko plače samo dok pesma traje jer ga čežnja nije celog obuzela, neko
plače uvek, i pre i posle trajanja nota, jer mu je ceo život bila sapeta čežnja.
Možda nam je to svima usud koji je gitarista naslutio, možda smo svi zaista i
rođeni tako da neprestano želimo, samo što se nekom želja otkine od bića
kad se pokaže kao nedostižna, nekom sija u oku dok se rađa, neprestano
dok diše i zađe u ugao oka kao sunce, kad izdiše.
Teče, teče pesma… i otekao je život, ulio se u mrak odlaska. Šta si to uradio?
Всекой от нас има своя дзвезда
Ш’то го трати доk е жив
Кога свети яко човек има среча
Кога гасне – судбина
Razgovaram
Prećutkujući samu sebe, gurajući osećanja i misli u neki kutak gde inače
trpamo nepotrebne stvari koje će uskoro biti za otpad, zgužvane i nagurane
jedne preko druge, naučila sam nešto važno. Naučila sam da živim u
različitim slojevima – da sam istovremeno ja ovde i ja neka srećnija,
ispunjenija, životnija osoba tamo. Čak je ta tamo življa i stvarnija od ove
111