Arheološki ostaci naseobina iz rimskog vremena vrlo su česti i na prostranotn
području oko Stoca i dalje na istok i jugoistok (okolica Stoca, Dabar polje, Ljubinje,
Popovo polje)55, ali nam prostor ne dozvoljava da ih sve nabrajamo. Za kontinuitet
naseljenosti iz ilirskog doba govore i brojna prethistorijska naselja gradinskog
tipa {castella, oppida), od kojih spominjemo samo najznačajnija: Gradina Ošanići,
Visnik, GradinauLjubinju.Ograč kod Hodbine, Kičin u Suhopolju, Dupci gomila
u Hodovu i druge. Gusti raspored naselja ukazuje ne samo na dobru naseljenost
nego i na ekonomsku živost područja, koja se oslanjala, u prvom redu, na uzgoj
stoke za tržište, pa otuda i brojne rustične vile56. Kako nas izvještava Polibije
(XXXII 9, 4—5), Delmati su Daorse prisilili da im plaćaju danak u stoci ί žitu
što znači da su proizvodili i žito. No, čini se da je još iz predrimskog vremena glavna
ekonomska grana kod Daorsa, pored stočarstva, bila i trgovina, pa nam se oni
ukazuju i kao posrednici u razmjeni dobara između svojih gorštačkih susjeda i
grčkih i rimskih trgovaca. U starije doba je glavni forum bio u Naroni, no u rimsko
se doba razvijaju i druga tržišna središta, kao što je na primjer ono u Tasovčićima
η a Neretvi. Iz Tasovčića potječe i počasni natpis brace Papija, najstariji rimski
epigrafski spomenik iz Bosne i Hercegovine, postavljen još 36/35. g. pr. η. e.: Imp(eratori) Caesari divif(Mo) / Sicilia recepta C(aius) Papius Celsu[s] / M(arcus) Papius
Kanus fratres (CIL III 14625)57. Papii su poznati i iz Narone kao ugledna italska
obitelj, koja je posjedovala velike posjede ne samo u Naroni nego i u Čapljini i
Tasovčićima58, a koja je, vjerojatno, i dobar dio svoga bogatstva stekla trgovinom
s Daorsima.
Iz Višića kod Tasovčića je velika vila rustika koja pripada tipu vila na velikim
prigradskim imanjima (fundi, praedia) sa stambenim i ekonomskim dijelom. Stambeni je dio graden u obliku slova U (U-zgrada tripartitnog tipa). Najstariji dijelovi
ovog velikog kompleksa datiraju iz 2. st. n. e. Čini se da je i ova villa rustica
sa svojim pertinencijama stradala krajem 4. st., kada i Mogorjelo s druge strane
55
Okol ica Stoca: C. Truhel ka GZ M IV, 1892, 359 ss. (Vidoštak, Todoroviei, D. Popl at,
Burmazi, Gradac, Vranjevo Seio, Neum). Dubrave: I. Bojanovski, Godišnjak CBI, kaj. XVII/15,
1978, 66—78 ( Crnići, Hodovo, Roti ml ja, Hodbina, Trij ebanj -I dri z M ahala, Kozi ca it d.). Us p.
V. RadimskyGZM III, 1891, 190—191, i Ć. Truhelka GZM IV, 1892, 364. J.Petrović,
GZM (A), n. s. XII, 1957, 173 — 183 (depo novca iz Trijebnja). E. Pašalić I960, 65. d.
Dabar-polje: Ć. Truhelka GZM IV, 1892, 365 (Ljubinići, Kletišta, Labišići). E. Pašalić 1960,
66 (Hatelji). I. Bojanovski, 1978, 109 (cesta Dabar-polje—Nevesinjsko polje, via Zovi Do). Lju
binje: I. Bojanovski 1973, 152—159 (Zabrđe, Ubosko Gornji Gradac). E. Pašalić 1960,
65—66. Popovo polje: I. Bojanovski, Tribunia 3, 1977, 74 (Veličani), 82 (Trebimlja) i I. Boja
novski 1973, 172. dd. (Hum). V. Atanacković-Salčić, 1979, 28. dd. (Trebimlja).
56
Gradine: V. Radimsky, GZM III, 1891, 169 (Ograč), 175 (Kičin); GZM II, 1890 293 d.
= WM BH II, 52 (Vrsnik) i dr. Ο ckonomici v. E. Pašalić, Pogledi na ekonomiku u unutrašnjosii
provincije Dalmacije, GID BiH X, 1959, 297. ss., posebno 314. d., gdje se govori ο stočarstvu «
Sabrano djelo, 1975, 317. ss.
57
Tasovčići: Κ. Patsch GZM XVIII, 1906, 382. dd., sl. 12. Natpis obilježava ranu pojavu
Italika u unutrašnjosti. Ostaci naselja na Crkvini (Ad Turres) uglavnom su iskrčeni sadnjom zadruznih vinograda. Usp. D. Sergejevski, Sporn. 77, 1934, 25, br. 38 i 93, 1940, 157, br. 25. I. Bojanovski 1973, 141. d. (Tasovčići kao raskrsnica jimskih puteva).
58
M. Pavan, Ricerche, 167. d. C. Daicovici, Gii Italici in Dalmatia, u Ephemeras Dacoromana, V, 1932, 57. dd. Česti su i Atilii, vjerojatno libertini iz Narone: P. Atilius Cognatus i njegova
liberta Atilia Quarta (CIL III 1847), C. Patsch, Herzegowina, 90.i bilj. 3 i 4; M. Pavan, Ricerche,
153 d. iz Čapijine. Atilia Ermetilla iz Tasovčića je postavila epitaf lulio Urso co(niugi), D. Serge
jevski, Sporn. 93, p. 25, dok je Fl(avius) Fortunatus podigao spomenik Atiliae Quartae uxori, idem,
Sporn. 77, p. 25. Ο familijama Atilii i Papii y. K. Patsch, Iz Narone, GZM XXIV, 1912, 599 ci.
Sve su to primjeri poduzeiništva. Kao prirnjer poduzetništva jedne italske familije neka posiuze
Laecanii iz Istre, usp. J. Šašel, AV XXXV 1984, 296. d.
98
rijeke Ncretvc5D. U nekim dijelovima gradevine podovi su bili ukrašeni mozaicima,
koji su, na žalost, ostali pod zemljom.
Pa, i pored tolikog broja naseljenih mjesta rimskog tipa, dugo se lutalo u potraz
za Diluntumom, glavnim centrom Daorsa nakon propasti helenističkog grada
60
na Gradini Ošanići . Razlog tome je vrlo skroman broj natpisa iz rimskog doba.
Iako je u dugom p eriodu od 500 godina rimske vlasti došlo đD vidioj rmtorijalnog
napretka u svim granama radinosti, u poljodjelstvu, zanatimi itd., a m-o2it3 u
3. i 4. st, Iliri (pa i Daorsi?) su u ogromnoj većini i dalje ostali priprosti stocari i
zemljoradnici61. I dalje su održavali stare običaje, među njima i pogrebn-î. Običa ;
postavljanja nadgrobnih spomcnika rimskog tipa najčešće su prihvatali krupniji
zemljoposjednici, te oni koji su preselili u gradiće, gdje su utjeoaji romanizacije
bili jači. Što se tiče Rimljana, oni nisu potiskivali domaće tradicije, dapače, su ih
x podržavali62. No, ostaje kao realna mogućnost da je epigrafske lapide progutala zgradnja Stoca i njegove tvrđave u tursko doba i ranije.
A. Evans i Ć. Truhelka, koji su itinerarsku cestu Narona—Diluntum—Ad
Zizio (Tab. Peut.) vodili dublje kroz unutrašnjost Hercegovine, lociraju Diluntum
u Stolac63. Pristalice obalnog pravea ove ceste lociraju ga sad u Koteze (K. Miller),
sad u Hutovo (A. Mayer), odnosno neodređeno u Popovo polje (H. Kiepert)64.
Ni K. Patsch se nije složio s ubikacijom Diluntuma u Stolac, jer mu tada još ni je
bio jasan bregavski pravac ceste65. A. Domaszhewski je Stolac identificirao s putnom
stanicom Ad Turres, dok ga E. Pašalić i G. Alföldy, oslanjajući se na epitaf P. Elija
Plasa, dec. m(unicipiï) Dil(unti) iz Trebimlje, sela na jugu Popova polja, ubiciraju
u Trebimlju ili negdje na Popovo polje u blizini Trebimlje66. Međutim, ako se
oslonimo na trasu ceste Tabule i Itinerara, kako ju je na terenu odredio D. Sergejevski, postaje posve jasno da Diluntum treba locirati u današnji Stolac, što su
potvrdila i dopunska istraživanja ceste67.
Gdje je, dakle, bio Diluntum? Svi reîevantni elementi arheološkog, epigrafskog
i hodološkog karaktera ukazuju da Diluntum valja tražiti u Stocu na Bregavi,
u mahali Podgrad, na mjestu na kojem je Truhelka 1892. god. otkopao vise rimskih
50
60
I. Čremošnik, Rimska vila u Višićima, GZM (A), n. s. XX, 1965, 147—260.
Ne zna se ime daorskog naselja na Ošanićima. Predloženi oblik DAORSOI, -ÖN/Z.
Marié 1975—76, 5, dakle u pluralu je mogué. Nominativ singulara bi u torn slučaju glasio DAOR-r
SON. No, ime grada moglo je biti i drukčije.
61
Vjerojatno da Daorsi kao savezničko pleme nisu bili kažnjeni prisiinom regrutacijom,
ako su kasnije kao tributari služili u kohortama, npr. CIL III D. XVI p. 859. i XIII 7507.
62
E. Pašalić GID BIH X 1959, 302 = Sabrano djelo, 321. C. Patsch, Herzegowina, 80.
iss.
« 3 A. Evans, ARI, 1883, 92. Ć. Truhelka GZM IV, 1892, 364.
64
Pregled lokacija v. E. Pašalić, 1960, 62—64. Ε. Pašalić, Römische Strassen in Bosnien
und der Hercegowina, AJ III, 1959, 66—72. I. Bojanovski 1969, Mogorjelo-rimsko Turres,
GZM (A), n. s. XXIV, 1969, 137—146, i I. Bojanovski 1983, 7—15.
65
V. RE s. v. Diluntum.
ββ
Natpis iz Trebimlje: D. Sergejevski GZM XLVII 1935, 17—19 + I. Bojanovski,
Inbunia 4, 1978, 162. sa si. (revidirani tekst): D. M. S. / P(ublio) Aplio Plasjso patripientis/simo
a
Jj■ i- Wilkes Dalmatia, 258 (u Ljubinje ili Trebinje). Diluntum je lociran i u Hutovo pelje, Vranjevo
aelo ι Neum, v. I. Bojanovski 1973, 152, bilj. 72.
" D. Sergejevski, 1962, 111—113.1. Bojanovski 1973, 137—187. Usp. Isti GZM (A),
n. s. XXIV 1969, 138-146.
99