i uskim sljubnicama (fugama), dakle na način kako se to radilo u helenističkim
zemljama i na Mediteranu uopće41. U rimskoj tehnici, s upotrebom žbuke, izgrađeni objekti vjerojatno već potječu iz vremena rimske uprave42.
Osim nepokretnih objekata, iskopavanja su dala i veliki broj sitnijih, pokretnih
nalaza, najviše keramičkih predmeta (gnathia keramika vertikalnih rebara, 4.
do 2. st. pr. n. e.); najčešće se radi ο skifosima, rjeđe su to oinohoe i amfore43. G.
1977. otkriven je ispod utvrdenja depo s 245 odredljivih željeznih, brončanih, staklenih i srebrnih predmeta i mnoštvom neodređenih objekata, te razni kalupi, nakit,
oruđe itd.44, negdje iz 2. st. pr. n. e. Razno oruđe i oružje potječe i iz kulturnih
slojeva, kao što su strelice, koplja, fibule, kaciga; među njima je i nekoliko fibula
srednjolatenske sheme (3—·1. st. pr. n. e.), posljednje iz spomenutog ošanićkog
depoa45 itd.
Veliko naučno značenje imaju i novčići 3. i 2. st. pr. n. e., medu njima i brončani
novci s legendom DAORSÖN, vjerojatno kovani na Ošanićima46, od kojih je
dosad poznato devet primjeraka47. Kovani su prema grčkim uzorima i s grčkim
natpisom „Daorsôn", što bi valjalo rekonstruirati u (fj των) Δαορσών (πολιτεία)—
= civitas Daversorum (država, općina, župa Daorsa), dakle po uzoru na legende
na ko f