iz Ljubomira, te Tattaris i Temus iz Fatnice50. Na natpisima se vrlo rijetko susreću
imena doseljenika, ne možda zato što ih ne bi bilo i u ovom kraju, nego zato što
je najveći broj natpisa propao, a može se pretpostaviti da i nije bio tako velik, naročito kod domaćeg svijeta. Doseljenici su ovamo stizali preko Epidaura i drugih
primorskih gradova, a medu njima se spominju Minicii, Vesii i Vilii51. Nadgrobni
natpisi stranaca zasad su pronađeni samo u Paniku (te oko njega), koji je bio značajan centar u dolini Trebišnjice i gdje se locira putna stanica Leusinium (Itin. Ant.,
Tab. Peut.)52.
Tsrminacijski natpis iz susjednog Kosijereva (već na teritoriju Crne Gore)
ο popravci mosta na Trebišnjici (80. do 83. g. n. e.) i ο obnovi međaša in [fun]do
Vesi(i)o govorio bi da je područje veleposjeda prelazilo i na lijevu obalu
Trebišnjice53. Ukoliko se na ovome mjestu granice latifundije poklapaju s granicama
kolonijalnog agera, granica bi u torn slučaju išla sljemenom brdâ koja s istočne
strane zatvaraju dolinu gornje Trebišnjice, a koja je rastavljala Dokleate (Docleates
Plin. Ill 143) od Plereja ili nekog drugog plemena u tome području.
Ukoliko se, pak, radi ο granicama veleposjeda sa centrom u Paniku, što je (
najvjerojatnije, mora se postaviti i pitanje odnosa ovog posjeda (fundus VesiusTi
prema vili u Paniku. Ovdje se, naime, kako to smatra I. Čremošnik, istraživač ove
cjeline, na prostranom slobodnom prostoru u vremenu od 1. do 4. st. oko jedne
luksuzne vile (villa urbana) razvio veliki gradevinski kompleks, centar prostrane
latifundije (oranice, pašnjaci, šume). Središnji dio naselja činila je velika vila sa
dva kompleksa prostorija, jedan prema drugome, povezana dugim trijemom, koji
su formirali na taj način svojim tlocrtom tip U-vile sa vrtom u sredini54. Ovoj villa
■urbana pripadale su i ostale građevine, među njima i rustične vile (villae rusticae)
na Dračevoj strani, na Potkućnicama i uz Trebisnjicu, te niz drugih pratećih objekata, među njima i kultnih (hram, mauzoleji i grobnice) (Plan. II, objekti I—XV)55.
Po mišljenju istraživača, na mozaiku i na freskama u objektu U-vile prisutna je
i kršćanska simbolika (Orfej, Meduza), i to već krajem 3. st., što bi bili najstariji
tragovi kršćanstva u unutrasnjosti zemlje56. Jedna prostorija je u kasnije vrijeme
bila preradena u starokršćansku memoriju (prva pol. 6. st.) na kojoj će se razviti
predromanička crkvica (12. st.)57. Najstariji objekti ove prostrane aglomeracije
pripadaju kraju 1. st. n. e. (začetak ovog agrarno-stočarskog imanja bio je na Dračevoj strani s njenim ruralnim naseljem), dok je centralni dio kompleksa, njegova
50
Aelii: Aelia Zorada, CIL III 12775=14620, Dobrićevo, kojoj su spomenik postavile kćerke
Aelia Zanatis i Aelia Tatta. Aurelii su poznati iz Korita, već izvan potencijalnog agera kolonije.
Usp. 1. Bojanovski, 1977, 67—98, i rad. nav. u bilj. 49, 34, bilj. 22 (Aurelii). Natpisi iz Ljubomira
i Fatnice GZM XLVII 1935, 21 (CIL III 12800), daju samo domaću onomastiku.
5
1
I. Bojanovski, 1977, 69 (Panik) i 91 (Kosijerevo).
52
D. Sergejevski 1962, 98. I. Bojanovski 1973, 166. ss.
53
Tekst terminacijskog natpisa Kosijerevo I, D. Sergejevski, AJ V, 1964, 93—95.1. Boja
novski, 1977, 91—94, si. 11. i 12. A. i J. Sašel, ILJug. II, 78, br. 647.
54
Ο vili u Paniku, I. Čremošnik, 1974:autoricanastr. 130. smatra da se natpis Kosijerevo I
,,ne može vezati za naš posjed koji je i vremenski i teritorijalno udaljen." Usp. Tribunia 3/1977,
91. d. Eventualno bi se natpis mogao odnositi na neki (nepoznati) posjed i na lijevoj obali Trebišnjice (?).
65
Vila u Paniku s pripadajućim objektima, I. Čremošnik, 1974, 41—132, Plan I (geodetski
snimak), II (vila), III (U-zgrada s mozaicima).
56
Radilo bi se ο kriptokršćanskim simbolima, Orfeja kao Krista i Meduze kao simbola zla,
I. Čremošnik, 1974, 63, 79, si. 15, T. V, 1, 88, T. VII, 3 i 131. Usp. I. Čremošnik, Prvi tragovi
kršćanstva na nalazima vile u Paniku, Situla 14/15, Ljubljana 1974, 243. dd.
57
Vidi M. Popović, Crkvina u Paniku, GZM (A), n. s. XXV1I—XXVIII, 1972—73, Sarajevo
1973, 347—363, si. 1—3, T. 1—XII: jednobrodna crkvica (7, 5 x 4 m) s pravokutnom apsidom
(str. 358d). Cf. I. Čremošnik 1974, 50.
84
mars habitatoria s termama i drugim depandansama nastala u 3. st., te se dalje izgrađivala u 4. st. Arheološka situacija na Crkvini (U-zgrada) dozvoljava zaključak
da su se neki dijelovi aglomeracije, koja se prostirala na oko 20 hektara, iskorištavali
58
iPš u 6. st. (Objekt III) - Vila u Paniku je svakako, pripadala bogatom Italiku, dok je epihorska sredina
i dalje živjela na tradicionalan način. Međutim, s vremenom se u zaleđu Epidaura,
na njegovom presumptivnom ageru, u jednoj već razvijenoj fazi (uzima se da je
to bilo u 3. st.) razvio veći broj naseobina rimskog tipa, među kojima je, svakako,
bilo i domorodačkih59. No, taj razvitak nije bio ni brz ni od samog početka. Domaće
epihorsko stanovništvo je i dalje živjelo u svojim drvenim i suhozidnim naseljima
po kraškim poljima i poljicima (a takvih ovdje ima vise) u klanovima (rodovima),
kôjîma su na čelu i dalje bile poglavice (knezovi) nižeg i višeg ranga, već premà
stûpnju zajednicâ i hijerarhiji vlasti60. Domaći su, a u prvom redu tanki sloj rodovskö-plemenske aristokracije, koja je povezivala klanove, dosta brzo prihvatali
tekovine rimske materijalne kulture (oni su to isto činili još i davno prije rimske
ôkupacije kupujući te proizvode od grčkih i rimskih trgovaca), ali se procès sažimanja duhovne kulture odvijao vrlo sporo, pa se i rimski urbanizirani način života
primao teže. U vrijeme najvišeg stupnja romanizacije u 3. st. nalazimo ovdje brojna
naselja rimskog tipa ne samo ona sluzbenog karaktera uz komunikacije (stražarnice,
putne stanice itd.) nego i u ruralnim predjelima.
Na tome js stupnju razvitka ovaj kraj, očito, bio kultiviraniji, a njegov pejzaž
pitomiji, i ne tako krševit, i bez vegetacije, kao što je to bio donedavna (danas je
gotovo sva ravnica potopljena u jezeru Grančarevo)61.
Uz cestu Ljubomir (Ad Zizium) — Panik (Leusinium) postojala su naselja u
Domasevu, Ukšićima (putna stanica Ad Zizio i vjerojatno villa rustica), Vrpolju
(Cibrijan, rustična f