evidentirana i na drugim (lokalnim) putovima, tako na Humu i u Slivnici, na Arslanagića Mostu, u Ušću i Lastvi i druga.
U današnjem Trebinju, uz lijevu obalu Trebišnjice, u ravnici ispod Crkvine,
nalazio se rimski Asamo (Asamum), putna stanica Tabule Peutingerijane. Iako su
se ostaci rimskog naselja slabije sačuvali, pa ο njemu nema odredenijih podataka,
njegovo je značenje bilo relevantno ne samo zbog plodnosti trebinjskog polja nego
još vise zbog prometnog položaja na samom prijelazu preko rijeke61. Da se doista
radilo ο značajnijoj aglomeraciji s kontinuitetom još iz predrimskog vremena (značajnom za širu okolicu), to nam potvrduje i jaki refugium na Kličanju, kosi iznad
Zasada, udaljenom oko 2 km zračnom linijom od Trebinja, koji je u burnim vremenima kasne antike pružao sklonište stanovnicima Asama i njegove okolice65.
Istraživanja u Paniku, kao i ona u Ukšićima u Ljubomiru, gdje se nalazila
putna stanica Ad Zizio (Tab. Peut.) i neka druga, ukazala su na visok kulturni
nivo područja (hipokausti, mozaici, fresko-slike po zidovima itd.), što je očito
bio blagotvorni utjecaj matičnog Epidaura na svoje zalede. Na taj tehnički (materijalni) i kulturni utjecaj upozoravaju nas i miljokazi iz Lučkog dola u Lapji, južno
od Trebinja, gdje su nađena i dva monumentalna miljokaza od bijelog mramoriziranog kamena, od kojih onaj bez natpisa i danas leži u Lučkom dolu (visina 1,80,
promjera 0,65 m)66.1 nalazi u Mirušama, u aluvijalnoj ravnici uz gornju Trebišnjicu,
potopljenoj u akumulacionom jezeru, pokazuju visok materijalni nivo s nekoliko
poljoprivrednih i stočarskih ekonomija (fundi)*7.
Navedeni, lapidarno nabrojeni podaci ukazuju u vrijeme razvijenog Carstva
na visoki stupanj romanizacije zaleđa^ a ona je ovamo ,,zračila" najviše iz Epidaura.
Izravnih podataka ο jurisdikciji Epidaura nad tim zaleđem (zasad) nema, jer nema
natpisa, ali na to jasno indiciraju sistem putova i čitav kulturni razvitak. Uz rimsku
cestu od Epidaura do Zidiona nađeno je po vise miljokaza u grupi, po tri i vise,
pojava koja ukazuje na jedinstvenu administraciju područja68. Uz to, gotovo bi
se sa sigurnošću moglo tvrditi da je Klaudijev miljokaz iz Lučkog dola postavila
cura viarum iz Epidaura. Očito je, naime, da je te miljokaze postavila jača upravna
vlast, kakva je bila ona u Epidauru. Ipak, ni ovaj kriterij ne može biti potpuno
pouzdan, jer se i na cesti između Narone i stanice Ad Zizio našlo po nekoliko miljokaza u grupi. Uzevši, ipak, sve navedene elemente u obzir, ne nazirem ovdje druge
vlasti osim one u Epidauru.
94
Mnoga stara naselja svoj uspon zahvaljuju upravo prometnom položaju, tako — si licet
exemplis inparvo grandibus uti (Ovid. Trist. I 3, 25) — London (Londinium), Pariz (Lutetia Parisiorurri), pa i sam Rim (Roma Quadrata), svoj razvoj zahvaljuju smještaju na važnim riječnim prijelazima.
65
To je Hercegov grad s Ilijinom pećinom, koji cine jednu obrambenu cjelinu na samom
vrhu Kličanja. Refugium je kružnog oblika (promjera oko 25 m), prilagođen konfiguraciji terena
(pećina kao sklonište). Zidovi su mjestimično sačuvani i do 1 m visine. Obilje rimskih opeka i crijepa.
Zasad je neistraženo. Podaci kolege mr Đoka Odavića, arheologa Zavičajnog muzeja u Trebinju.
66
Drugi miljokaz je s natpisomcaraKlaudija, A. Evans, ARI, 101, Fig. 15a. I. Bojanovski
1977, 87. d, si. 9, sada u Zavičajnom muzeju u Trebinju.
67
Navodno je još prije I svjetskog rata kod starog mosta (Mostine) u Mirušama bilo nadeno
nekoliko (rimskih?) natpisa; spominje se i depo od nekoliko hiljada rimskih novčića, ali je sve to
propalo, A. i J. Šašel, ILJug. II, 79, br. 650. Tragove rimskog naselja kod Sv. Đorđa u Mirušama
zabilježio je i V. Radimsky, Arheološki leksikon, s. v., dok sam ja evidentirao tragove rimskih
naselja u Podgradini i Kolanjevićima, u Pribojni, Kočarićima i Mišeljićima, i još neke, sve u Mirušama (lit. u bilj. 62), danas potopljeno u jezeru Grančarevo.
88
Isto se susreće i na cesti Mosko-Panik — Crna Gora, D. Sergejevski 1962, 73—81,
što nije Cesta pojava u drugim oblastima.
86
U prilog tezi ο širenju epidauritanskog agera dublje u unutrašnjost, odnosno
tezi ο upravnom i teritorijalnom jedinstvu Epidaura i zaleđa, govori i uvijek živa
dubrovačka tradicija, koja, ako i ne dokazuje, ipak snažno indicira na to jedinstvo.
Dubrovčani su ager Epidaura smatrali svojim starim patrimonijem, pa u ime toga
principa i traže „priznanje svog starog prava na Cavtat, Konavle, Dračevicu i
Trebinje" (1358. g.)69. Naime, prežici (sirvivali) te stare rimske upravne podjele,
koja se oslanjala na predrimske plemenske forme, dugo su se održavali na snazi'
sve do srednjeg vijeka, dakako uz izvjesne promjene (na primjer proširenje Tribunije
na račun Risna i njegove oblasti)70. Srednjovjekovne arhontije Konstantina Porfirogeneta, grubo rečeno, odgovaraju rimskim municipalnim zajednicama, Tribunija
ageru_Epidaura, Humska zemlja nešto proširenom teritoriju Diluntuma (Stolac),
a Paganija ageru naronitanske kolonije (civitas Naronitanorum), što približno odgovara podjeli kakva je bila u rimsko doba. To nam i daje pravo da govorimo ο neprekinutoj tradiciji na području cijele Hercegovine. Drugo je pitanje, koje ovdje ne
možemo analizirati, zašto je i kako do toga došlo71.
iawi is 0251 - 278 ' posebn ° 252 ~ 253 · v · %4
Mon^Rag. II, 208. Cf. I. Bojanovski 1983, 30. V. Foretić, Godina 1358. u povijesti
V*tn '·" CL L^toPls PoPa Dukljanina (éd. F. Šišić), 326. d.: Tribunia cum his iupaniis: Lubomir,
eiamza (hatnica), Rudina, Krusceviza, Vrmo (Klobuk), Rissena, Draceviza, Canali et Gernoviza ·
°.,ac ,te tradiciJe bilo je, u prvom redu, staro romanizirano stanovništvo (još u kasnom T'J äU JaV f
Se ka Vkško) U svakak0
, °
> crkva, a također i politika Bizanta. Usp. moj rad. l\ ' S !T-7
?·
Anal
°S an J e sluča J i star °8 Vlaha (Raška), cf. R. Novaković, Gde se Srbija od 7—12.
veka, Beograd 1981, 394.
87