Mogencijani, dakle neke već i na samom limesu48. Najčešći carski gentilicij u Panoniji su Aelii, što govori da je ovaj djelatni car, nekadašnji guverner Donje Panonije,
bio i u Panonijama darežljiv u dijeljenju rimskog građanskog prava peregrinima.
Jedina kolonija što ju je osnovao bila je Mursa {Col. Aelia Mursa), u kojoj je rimski
elemenat bio već dosta jak i brojan. No, cvjetan život gradova na samom limesu pada
u vrijeme Septimija Severa. On je dao novi polet razvitku gradova na limesu: podigao
je Carnuntum i Aquincum u rang kolonija. Tada je i Flavia Siscija postala col. Septimia
Siscia, ali se ne zna pod kojim okolnostima i s kakvim motivima. Nove gradove
je osnivao i Karakala, a Cibalama je dao i status kolonije (Col. Aurelia? Cibalae),
dok se ostali municipiji 3. st. mogu povezati s njegovom konstitucijom iz 212. g.'19
Na osnovu natpisa se municipalni život u Panonijama može pratiti sve do
poč. 4. st. Najmladi je natpis iz Akvinkuma — CIL III 3522, u kojem su još 303. g.
u ovom gradu potvrđeni // viri, što pokazuje da se gradsko uređenje do kraja nije
bitnije mijenjalo. Ponovno „osnivanje" kolonije u Sisciji u Severovo doba vjerojatno
je smjeralo na poboljšanje položaja grada50, možda i uz izvjesnu dedukciju novih
gradana. Vv
Gradski teritoriji su se dijelili na paguse i vikuse (CIL VI 3297: natus ad Aquas
Balizas pago Iovista vico Cocconetibus, odnosno VI 37213: pede Sirmense pago
Martio vico Budalia—rodno mjesto cara Decija, itd). Za Bosansku Posavinu nemamo
takvih podataka51.
Ubrzo nakon okupacije, plemenske župe i teritoriji koji nisu bili savladani
vojnom silom bili su organizirani u autohtone civitatesperegrinae, ali nam je njihovo
uređenje slabije poznato. Čini se da su to najčešće bile civitates stipendiariae52,
medu kojima se od plemena koja su bar djelomično nastavala današnju Bosnu
poimenično spominje samo civitas Colaphianorum53. U prvo vrijeme po okupaciji
su i u Panoniji civitates bile pod nadzorom rimskih oficira iz legijskih ili augzilijamih
trupa (kao i u Dalmaciji), i to u svojstvu (funkciji) — prefekata (praefectus civitatis).
Tako se kao prefekt civ. Colaphianorum između 45. i 63. g. navodi L. Antonius
Naso, centurie LEG XIII GEM (CIL III 14387), a kao praefectus ripae Danuvii
et civitatium Boiorum et Azaliorum L. Volcanius Primus, praefectus cohortis I Noricorum (oko 61. g.)54. Flavijevci su se već oslanjali na nešto širu bazu, jer su, dijeleći
pojedincima (dakle suzdržano) rimsko gradansko pravo, pomalo u upravu uključivali i domaće imućnije stanovništvo (Flavii)6i. Između njih se javljaju i prvi principes, plemenski prvaci (glavari), koji su u vrijeme prefekturalne uprave sačinjavali
48
A. Mocsy, Pannonia, 596—600. M. Pavan 1955, 417—426, osnivanje municipija Vindobona i Brigetio takoder pripisuje Hadrijanu (p. 425), što je odraz starijih shvaćanja, dok ih Mocsy,
p. 600, atribuira Karakali. Novi nalazi donose i nove podatke, usp. Z. Vire, Struktura uprave u
Cibalama, u Arheološka istraživanja u istočnoj Slavoniji i Baranji, izd. HAD, Zagreb 1984, 153—
156. Aelii su u Panoniji najbrojnija populacija, evidentirano je oko 160 Elija, cfr. L. Barkôczi,
The Population of Pannonia from Marcus Aurelius to Di ocleti an, 1964. A. Mocsy 1959, 147,
(Kaisergentilizien). Ο karijeri domaćeg čovjeka vidi D. Pinterović, Mursijac na britanskom limesu
OZ, XIII/1971,121. ss.; u pitanju je P. Ael(ius) Pub{li)f{ilius) Sergia {tribu) Magnus d{omo) Mursa
ex Pannon{ia) Inferiore, CIL VII 314.
49
A. Mocsy, Pannonia, 600.
50
Ibidem, 602 (Pogl. „Das munizipale Leben").
51
A. Mocsy, Pannonia, 601.
52
Ibidem, col. 605: Pannonios stipendiaries adiecit (Epit. I, 7), odnosno tributariae kada je
August uzeo Panoniju kao carsku provineiju, pa su tribut plaćali u carsku blagajnu {fiscus).
63
CIL III 14387 = H. Dessau 9199, usp. A. Mocsy 1959, 24.
54
Praefecti: A. Mocsy, Historia VI, 1957, 495, 51; 1959, 108, 110; Pannonia, 608. d. Cfr.
i CIL IX 5363.
55
A. Mocsy 1959, 148, i Pannonia, 596. d.
334
plemensko vijece. U Bosanskoj Posavini se ne spominju ni principes. U Panoniji
nema prepozita (praepositi), kao kod Japoda u Dalmaciji, ali se zato ponegdje javljaju civilni praefecti™. S vremenom su se i civitates municipalizirale, tako
da se u poč. 3. st. spominju samo još neke peregrinske civitates, a među njima su
na našem teritoriju Breuci i Oserijati57, ali ni oni nisu za dugo ostali u tom statusu.
Civitates se nisu dijelile u paguse i vicuse, nego u génies i centuriae, bar neka plemena.
Još u 4. st., prije nego što će veći dio Panonije pasti u ruke barbara, Panonija se
opisuje kao terra dives in omnibus fructibus quoque et iumentis et negotiis et parte
mancipiis (Exp. tot. mundi). Romanizacija je bila zahvatila skoro cijelu zemlju,
iako se stiče dojam da su Breuci, Oserijati i Skordisci još dugo ostali barbari, koji
su i dalje služili u augzilijarnim jedinicama58.
Najvažnije podatke za etnografiju Panonije daju Plinije (III 148) i Ptolemej (II 14, 2 i 15, 2). I dok prvi panonska plemena nabraja abecednim redom,
prema listama što ih je našao u državnim popisima, što im daje punu autentičnost,
dotle kod Ptolemeja nalazimo dosta realan pregled, koji pruža i moguénost
lociranja pojedinih civitates. Od Plinija doznajemo ove važne etnografske podatke:
da Drava (Dravus) teče kroz zemlje Sereta