panonskih elemenata i južno od Save, a u smislu Strabonove delimitacije i etnografije (VI 2, 4), po kojoj panonskom etničkom kompleksu pripadaju i brojna
plemena rimske Dalmacije (o čemu smo već govorili), kao što su Dicioni, Piruste,
Mezeji, Desitijati i drugi35.
Rimljani su Panoniju (s Posavinom) definitivno okupirali 8. g. n. e. Odsudna
se bitka vodila na rijeci Bathinus (Bosna) 8. godine (Veil. II 114, 4: apud flumen
nomine Bathinum)36, u kojoj su bili poraženi Breuci sa saveznicima. Podjela na
provincije bila je provedena najkasnije do 10. g. n. e.37
Nakon Oktavijanova osvajanja Segestike 35. g. pr. n. e. i osnivanja Siscije
(Siskia frourion) i dalje su uzastopno vođene teške borbe s panonskim plemenima
i keltskim Skordiscima u Srijemu. Ove je borbe okončao tek Tiberije, Augustov
pastorak i nasljednik na carskom prijestolju, odlučnom pobjedom 12. g. pr. n. e.
{magnum atroxque bellum, Veil. II 96), i torn prilikom bio izvikan za imperatora.
Ustanci manjeg obima i dalje su izbijali, ali su borbe imale vise gerilski karakter.
Tek je poslije velikog panonsko-dalmatskog ustanka (Bellum Batonianum) od 6. do
9. g. cijela Panonija bila pokorena i okupirana38. Zemlju su zaposjele tri legije:
XV Apollinahs u Emoni, a zatim od 14. g. u Karnuntumu na Dunavu, VIII Augusta
u Poetoviju i IX Hispana, vjerojatno u Sisciji39, te određeni broj augzilijarnih jedinica (alae, cohortes)*0.
Prvo sjediste vojne komande i uprave bilo je u Sisku (Tiberijev glavni stan
u vrijeme ustanka 6—9. g.). Nakon formiranja pokrajine sjedište je uskoro preneseno u Poetovio na Dravi, odakle je, čini se, za Flavijevaca prešlo u Carnuntum
na Dunavu. Prvi pouzdano poznati légat u nepodijeljenoj Panoniji bio je Q. Iunius
Blaesus (14. g. n. e.)41, a prvi je riječ Pannonia za oznaku teritorija provincije upotri35
G. Alföldy, Dalmatien, 35. R. Kati H֜Hr