U prva su dva stoljeća od kolonista — imigranata — najbrojniji Italici (veterani,
kolonisti i poduzetnici). Oni su za ranog Carstva bili osnovni sloj stanovništva u
gradovima — Siscia, Emona, Savaria, Scarbantia, Carnuntum — Canabae, a vjerojatno i Sirmium. Poznate trgovačke kuée bile su Caesernii, Canii, Barbu i druge60.
Na epigrafskom materijalu se ova disperzija Italika u Panoniju može pratiti od
Augusta sve do Trajana, a jedinu potvrdu, iz nešto kasnijeg vremena, u Posavini
imamo na natpisu iz Donjih Podgradaca s jednog posjeda (villa rusticd), s imenima
Ursio, Sirmia i Potamilia Proba, robova ili libertina na veleposjedu61. U Bosanskoj
Posavini takvih je posjeda bilo dosta, naročito uz ceste, kao što je to bio slučaj
s Lijevčem poljem, sjeverno od Banje Luke, uz cestu Salona—Servitium, na žalost,
bez epigrafskih potvrda62. U vrijeme Markomanskih ratova Italici se u najvećem
broju povlače, ustupajući sve vise mjesto — orijentalcima, što se osobito odražava
na kultovima. Od kraja 1. st. među naseljenicima sve su brojniji i poduzetnici iz
južne Galije i Germanije. Oni uspostavljaju sve tješnje trgovinske odnose s krajevima između Rajne i Dunava (keramike, sigilata, staklo itd.) pa tako Dunav postaje
glavni trgovački put, potiskujući Jadran i uvoz iz Italije63.
Na veoma skromnom epigrafskom fondu iz Bosanske Posavine ne mogu se
pratiti etnografski odnosi. Zato na Mocsyjevoj karti naselja i peregrinskih civitates
u Panoniji južno od Save nije zabilježeno nijedno ime municipalnog grada, jedino
se po položaju etnonima vidi da neka plemena prelaze i preko Une i Save, konkretno
■— idući od Siscije prema Sirmiumu — Colapiani, Oseriates, Breuci i Cornacates.
Ove posljednje Mocsy smatra dijelom (razbijenog) saveza Breuka, koji su uz Desitijate predvodili u velikom panonskom i dalmatinskom ustanku 6. do 9. g. n. e.64
Identična je situacija i s upravnom podjelom. Ο tome iz antike nema odredenih
indikacija, pa moramo pomišljati da su se centri pojedinih civitates nalazili sjeverno
od Save, izuzev, možda, u Donjoj Dolini, ali u predrimsko doba. Tako bi područje
između Kupe i Une, a eventualno i Vrbasa, pripadalo Kolapijanima sa centrom
u Sisciji, koje se jurisdikcija — sudeći po miljokazu iz Hrvatske Dubice — prostirala
sve do Dubice65, i istočnije od Dubice, odakle se spuštala na jug do provincijske
granice, ali tako da je područje Banje Luke {Castra) pripadalo Gornjoj Panoniji.
Područje Oserijata, koje je po Ptolemeju takoder pripadalo Gornjoj Panoniji,
moglo je u predrimsko doba imati središte u Donjoj Dolini, koja u rimsko doba
vise ne predstavlja značajnije naselje66. Teritorij Oserijata se naslanjao na istočnu
granicu siscijanskog agera. Područje Breuka je pripadalo već Donjoj Panoniji
(Ptol. II15,2), i to — kako smo vidjeli — s obje strane Save, s potencijalnim centrom
u Marsoniji (Slavonski Brod), značajnom naselju na raskršću putova, s vojnom
60
61
A. Mocsy 1959, 94—100; Pannonia, 708—709.
C. Patsch, Zur Geschichte von Sirmium, Strena Buliciana, 1924, 229—236. Usp. E.
Pašalić 1960, 27. Proba iz Narone ClL III1877 je liberta, a Ursio CIL III 2978 (10018) iz Nina —
sevir Aug. (Hb.).
« E. Pašalić 1960, 24—28.
63
A. Mocsy 1959, 94. d.: Panonija je izvozila agrarne proizvode, te tranzitnu robu iz barbarikuma (robovi