od hiljadu kila srebra, te nekolike stotine do hiljadu tona olova".30 Prema drugim
procjenama istoga autora, na drugom mjestu, rudari su u antičko doba iz srebreničkih rudokopa povadili oko 80 tona srebra i oko 40.000 tona olova. Približna
količina metala dobijena je i u srednjem vijeku.31 Najnovija geološka istraživanja
otkrila su i nove bogate zalihe ruda.
Uredni kopovi rimskih rudara jasno se po profilima jamskih prostora razlikuju
od kasnijih, ponešto površnih potkopa, niskopa i jama. Saski niskopi su nepravil"
nog nagiba i profila, a rimski imaju nagib od 25%. Ramović ujedno smatra da se
za neke pliće kopove može uzeti da pripadaju Ilirima iz predrimske faze.32 Najveći
intenzitet eksploatacije bio je u 3. st. i u srednjem vijeku (Sasi 12. i 13. st., po kojima
se i selo naziva Sase.).
U Domaviji je bilo sjedište carskog povjerenika svih panonskih i dalmatinskih
rudnika — argentarija i ferarija (procurator metallorum Pannon(icorum) et Delmat
(icorum), što znači da je Domavija bila upravni centar rudarstva obiju provincija,
kako se to vidi i iz natpisa L. Domicija Erota iz 3. st. Počasnu bazu Erotu
postavio je L. Aurelius Ru(s)ticus v. e. ducenarius, vjerojatno i sam prokurator.33
Prvi prokurator objedinjenih panonskih i dalmatinskih rudnika bio je, koliko
se zna, Ti. Claudius Proculus Cornelianus, koji je tu službu obavljao između 161. i
169. g.,34 ali nije poznato da li je već tada sjedište ove prokuratele bio u samoj Domaviji. Nešto ranijem vremenu, po Pflaumu za Hadrijana, Antonina Pija i eventualno Marka Aurelija, dakle nešto prije 161. g., pripadao bi natpis (palimsest)
iz Voljevice kod Bratunca (Lutvin Han i Tegare) jednog prokuratora (?), ako je takva
emendacija ispravna [procurator] argentariarum Delmaticarum. To bi značilo da je
ovaj prokurator (?), čije se ime nije sačuvalo, upravljao rudnicima srebra —
argentarijama, Jos dok su ti rudnici pripadali Dalmaciji (argentariae Delmaticae),
dakle prije nego što ih je Marko Aurelije objedinio s panonskim rudnicima u metalla
Pannonica et Delmatica pod upravom jednog prokuratora.35 Sin ovog potencijalnog prokuratora argentariarum Delmaticarum, koji nam, zbog oštećenosti kamena,
takoder nije po imenu poznat, bio je dec(urio) col(oniae) Sirmi i njezin//awe« (CIL
III 12739 + 12740).
Iz navedenog proizlazi da su argentarije na Drini u početku bile podijeljene
između provincija Panonije i Dalmacije, najvjerojatnije provincijskom granicom,
i organizirane u dva rudarska distrikta, svaki sa svojim rudnicima i talionicama.
Takvo je stanje ostalo sve do Marka Aurelija.
30
M. Ramović, Stari rudnici, 1981, 97. Usp. Isti, Obim rudarske djelatnosti u srebreničkom
kraju tokom rimskog doba i srednjeg vijeka, ČIG IV/1960, str. 33—41, s kartom rims kih i sas kih
kopova.
31
M . R a m o v i ć , Č I G I V / 1 9 6 0 , 3 3 . d d ; 1 9 8 1 , 7 9 . d d . U sp . P o g a t s c h n i g , 1 9 1 0 , 1 2 5 . d d . =■
= WMBH, 1891, IV, 152. dd. Usp. i V. Radimsky, GZM III, 1891, 1—3. i si. 1. E. Pašalić.
GZM (A), n. s. IX, 1954, 47—75 = Sabrano djelo, 1975, 264—268. 1. Bojanovski 1981, 151:
AR R 1982, 99—106. i 112—114.
32
M. Ramović, ClG IV/1960, 33—41.
33
CIL III 12721 =8361. Cfr. C. Patsch, AEM, XVI, 92—93. I. Bojanovski, ARR
1982, 103.
34
Ann. ép. 1956, 123, Lambaesis = H. G. Pflaum, Carrières, No. 164 bis: 77. Claudius
Proculus Cornelianus procurator) metal(lorum) Pannonic(orum) et Dalmaticorum (161—169. g·)·
Ostale dosad poznate prokuratore metallorum obiju provincija prenosi po H. G. Pflaumu i drugima S. Dušanić, 1977 (Mining), 86, bilj. 216. Usp. 1. Bojanovski, ARR 1982, 103, 104.
35
CIL III 12739 + 12740 = C. Patsch, AEM XVI, 135.