198. g. Ako, pak, kraj natpisa, koji je propao, restituiramo prema natpisu istoga
cara u susjednim Skelanima (mun. Mahesiatium) . . . ■ L. Sept (imio) Se[ve] /10
ro Pio Per(tinaci) Aug(usto) [Ara(bico)], / Ad[i] ab(enico), Par(thico) m[ax(imo),
p{ontifici) m(aximo)] / p(atri) p(atriae), tr[i]b(unicia) po[t(estate)] VIII (?), [imp
(eratori) XI], / co(n)s(uli) II ■ . . ., mogli bismo zaključiti da je baza iz Domavije
postavljena 201. g., u vrijeme careva boravka u Sirmiumu.15 Stoga bih predložio restituciju izgubljenog dijela Severova natpisa iz Domavije kako slijedi:
.......... /5 Aug(usti) Arabi/c[i] Adiabenic[i P]arthici j ma[xi]mi, p(atris) p{atriae)
I [trib]uniciae /10 [potesta]ti[s] / VIIII, imp(eratoris) 'XI, co(n)s(ulis) II d(ecre-lo)
d{ecurionum) iz 201. g. (/. Bojanovski, 1972, 38, 40). Počasnu bi bazu u torn
slučaju postavio ordo decurionum, što bi značilo da je Domavija već tada imala
status municipija. Postoji i vjerojatnost da je Sever sa svojom pratnjom pos-jetio
oba grada na Drini te da je tom prilikom, eventualno, Domaviju uzdigao u rang
municipija. To je jedna od mogućnosti, a druga je da je Domavija postala
municipij za nekog od vladara prije Septimija Severa.
Naime, tu mogućnost kao da pruža i jedan fragmentarm carski natpis iz Domavije, što ga je objavio D. Sergejevski, a G. Alföldy adtribuirao Karakali, Septimijevu
sinu.16 No, od careva sa triumfalnim atributima Parthicus Britanniens Maximus
Komod je jedini imao pet (u stvari sedam) konzulata.17 Natpis je postavio jedan
od prokuratora (s formulom curante), moguće neki od prokuratora već reformirane
organizaeije rudarstva, odnosno državnog portorija Komodova doba. Elemenata
za municipalni razvoj grada ovaj natpis ipak ne daje. Reorganizaciju rudarstva
proveo je ovdje još Marko Aurelije, ali natpisni materijal ne pruža nikakvih indikaeija da bi ovaj vladar nešto učinio i za autonomiju Domavije.18
Kao res public a Dom . . . prvi se put Domavija spominje u spomenutom natpisu prokuratora Valerija Supera ο obnovi tržnice iz 218. g.
Iz 230. g. potječu počasne baze cara Aleksandra Severa i majke mu Julije Ma*
meje.19 Natpisi su značajni i zbog toga što pružaju podatke za restituciju punog
naziva Domavije. Spomenike je postavio ordo mun. Dom . . ., odnosno Domav . . .,
što u skladu s natpisom u počast G. Julija Silvana Melaniona . . . . {patronoi) muni
[cipii Dom]aviano[rum] . . . patrono pro[v]mc(iae)i0 valja dopuniti u — municipium
Domavianorum.
Počasne baze Trebonijanu Galu i sinu mu Volusijanu (251—253) postavio
.e već ordo dec.col.M.D.21 što je O. Hirschfeld dopunio u ordo dec{urionum) col
1
5
I. Bojanovski, Severiana Bosnensia, ČIG IX, 1972, 38—43, t. 6 i 7. Natpis: CIL III
14219, 16 = K. Patsch, GZM XIX, 1907, 441, si. 20 = WMBH, XI, 1909, 151, Fig. 57.
1
6
Natpis je otkopan u Gradini (Domavia) još 1894, a objavio ga je tek Sergejevski, Sporn.
93, 144, br. 2, si. 14: Imp Caes . . . . / Part. Brit. C.. . . j cos Ulli t[rib. pot. . . .] C. . . . /^curante . . .
Usp. G. Alföldy, Dalmatien, 155. Vidi S. J. De Laet, Portorium, Brugge, 1949, 404—415 I.
Bojanovski, ARR 1982, 104. i bilj. 39.
1
7
Komod (L. Aurelius Commodus) je svoj peti konzulat vršio 186. g. a Karakala svoj četvrti
i posljednji konzulat 213. g.
1
8
I. Bojanovski, ARR 1982, 103—104.
18
CIL III 8359, cf. 12720 = K. Patsch, GZM XXVI, 1914, 181, si. 63 i CIL III 8360, cf.
12720 = K. Patsch, GZM XXVI, 1914, si. 64. Natpise vidjeti K. Patsch, nav. mj. i I. Bojanovski, ARR 1982, 102, br. 3 i 4.
20
CIL III 12732 = Y. Radimsky—A. Domaszewski, GZM III, 1891, 14, si. 2 5 . =
= WM BH I, 1893, 234, si. 30. Usp. C. Patsch, AEM, XVI, 129—130, br. 9. I. Bojanovski,
ARR 1982, 103. i bilj. 35, 36.
2
1
CIL III 12728 = C. Patsch, AEM, XVI, 128. i GZM XXVI, 1914, 182, si. 65: Imp. C.
C. Vibio Traeboniano Gallop, f. Aug. ordo dec. col. m. D. Isti carski formular je i na natpisu njegova
sina G. Vibija Trebonijana Veldumijana Volusijana, s istom kraticom grada (col. m. D.) (C. III
12729 = GZM XXVI, 1914, 182, si. 66). Usp. I. Bojanovski, ARR 1982, 1053 T. VII.
J96
(oniae) mietalli) D(omaviani), a G. Alföldy ordo col. m{etalla) D(omaviand), a to je,
čini mi se, manje prihvatljivo.22 Ne zna se tačno kada je Domavija postala kolonija.
Kao municipij se posljednji put spominje 230. g. (CIL III 12732). Po službenoj
formuli colonia metalli Domaviani, moglo bi se zaključiti da su ovamo dovedeni
kolonisti {deductio), vjerojatno rudari i metalurzi, te da su se carski rudnici integrirali sa gradom, što je gradu dalo pravno-politički status kolonije. Ne zna se ni
ο kakvom se obliku meduovisnosti izmedu grada i pogona (rudnici i talionice)
radi.23 Do te „integracije" u Domaviji moglo je doći bas u vrijeme Trebonijana
Gala, od kojeg se u Domaviji sačuvao i jedan miljokaz.24 Na proevat grada i
njegova rudarskog distrikta (Argentarid) u vremenu između 230. do oko 280. g
upućuju i miljokazi s Romanije, koje je vjerojatno postavila col. metalli Domaviani.2s
Možda se radi ο počasnoj koloniji, ali je vjerojatnije da je podizanje Domavije
u rang kolonije bilo povezano s dedukcijom rudara i metalurga, možda s istoka.
Posljednje epigrafsko svjedočanstvo o životu u Domaviji je ono prokuratora
rudnika srebra Aurelija Verekunda iz 274. g. ο obnovi termi (balneum)/6 ali to
još ne znači da su rudišta srebra u Podrinju već krajem 3. st. prestala sa radom.
Numizmatički, naime, nalazi potvrduju njihovu djelatnost sve do polovine 4. st.27
Po numizmatičkim bi nalazima aktivnost oficina oko Domavije trajala od Trajana
do Konstantina II, dva i pol stoljeća, sa sve manjim intenzitetom prema odmakloj
antici. Uzroci opadanja proizvodnje olova, srebra i cinka mogli bi se tražiti u opeem
slabljenju Carstva, ali eventualno i u sve manjoj rentabilnosti proizvodnje u uvjetima ondašnje tehnologije.28