Iskopine je uskoro obišao tada već afirmirani arheolog, inače i sam rudarski
satnik, V- Radimsky, kojeg je zadatak bio da tu u Gradini, na mjestu otkrivenog
grada, organizira sistematsko iskopavanje objekata. Taj je posao Radimsky povjerio upravo Pogačniku, koji će unaprijed, pored intenzivnih geoloških (rudarskih)
prospekcija i kartiranja rudonosnih žila, voditi brigu i ο istraživanju antičkih ruševina u Gradini kod Sasa.
Kada se u proljeće 1884. g. gradio put niz Voljevačku rijeku, bio je tu na sastavcima otkopan značajan kamen, u stvari počasna baza posvećena Luciju Domiciju
Erotu, rimskom vitezu . . . upravitelju panonskih i dalmatinskih rudnika (L. Domitio
ν. e. proc. arg. r. p. Dom. ad pristinam faciem restituit XII Kal.& Da je tržnica {macel-
CIL III 12721 = AEM XVI, 92), pokojemse vidjelo da jeu ovomgradu bilauprava
svih panonskih i dalmatinskih rudnika. Iz nekih natpisa, koji su bili kasnije pronadeni, saznalo se da se otkriveni grad zvao — Domavia, odnosno tačnije res publica
ili municipium Domavianorum (CIL III 12732), napokon i colonia m(etalli) D(omavtani) (CIL III 12728, 12729).
Do 1885. g. rudari su otkrili bogate i još nedirnute rudne žile; ujedno su napredovali i radovi na arheološkom istraživanju grada s njegovim ulicama, zgradama
i talionicama. Bio je otkopan i priličan broj spomenika s imenima gradana ovoga
drevnog grada. Na nekim počasnim bazama bila su uklesana i imena prokuratora,
a na drugim careva, koji su možda i posjećivali ovaj za ekonomiku Carstva vrlo
značajan rudarski distrikt.
Kada je 14. II1892. g. Lj. Pogačnik nenadano umro4, nadzor nad iskopavanjem
Domav