ARTEIST november 2013 | Page 14

14

''Ja ne bih volio da mi se dogodi da me okarakteriziraju ljudi, ali nekako se ne bojim za Antu, jer Ante nije neka karikatura. Dosta je jednostavan lik tako da mislim da se to neće dogoditi. Uvijek me je bilo strah da ne završim kao Martin Sagner koji je uvijek bio Dudek. No ipak, drago mi je da je to Ante, da to nije neki drugi lik, ali sad slijede neki drugi filmovi. Zaboravit' će se! ''

''Nemam doticaj s bilo kakvim komentarima vezanim za moj fizički izgled i prozivanja takvim titulama. Tako da ja to ni ne doživljavam. Publika s kojom ja imam najviše doticaja je kazališna publika, koja hvala bogu još uvijek dolazi u velikom broju na naše predstave i mislim da s tom publikom nemam taj problem. Ne znam kako je došlo do toga, ali sa mnom veze nema.", kaže Bogdan koji je upravo dovršio snimanje prvog hrvatskog akcijskog filma o Domovinskom ratu, Kuća broj 55

''Radim na filmu Broj 55, po istinitom događaju o hrvatskoj postrojbi '91. koja je krivo procijenila situaciju u jednom srpskom selu. Mislili su da je prazno, no nije bilo. Ušli su u njega, napali su ih Srbi. Oni su pobjegli u kuću da se obrane, a kuća je bila kuća broj 55. Oni su tu odolijevali cijeli jedan dan i noć napadima kojima su bili eksplicitno brojčano nadjačani i svi su poginuli. Naši su uspjeli doći do kuće, ali nisu uspjeli izvući ranjenike pa su ostali s njima dok ne dođe jače pojačanje. Srbi su došli, raznijeli su kuću, sve ih ubili i zakopali negdje. Godinu dana nakon toga, kada su našli njihove leševe su postavili spomen obilježje i kada su došli naši vojnici položiti vijenac, Srbi su minirali to spomen obilježje i poginule su tri osobe, ozlijeđeno ih je 11. To je jedna tužna priča iz našeg rata i mislim da bi mogao biti jako dobar film. Baziran je na akciji i utrošen je relativno veliki budžet. U filmu nema glavnih uloga, mi smo svi jedna satnija koja je zalutala. Ja zadnji pogibam i jedina razlika između mene i drugih ljudi je ta što ja vidim kako ubijaju sve moje kolege prije nego mene'', najavljuje Bogdan.

Ines Ora

Intervju