U roku od samo nekoliko tjedana mogao bi nam uštedjeti četrdesetpet milijuna kuna, koliko stoji referendum na kojem će Hrvatska odlučivati o tome kako bi trebala živjeti jedna njezina manjina.
Odmah kažem, ideja nije sto posto moja. Dio zasluga ide Jorgeu Luisu Borgesu koji me inspirirao ovim citatom, preuzetim iz jedne kineske enciklopedije. „Životinje se dijele na: a) one koje pripadaju Caru, b) balzamirane, c) pripitomljene, d) odojke, e) sirene, f) fantastične, g) pse na slobodi, h) one koje su uključene u ovu klasifikaciju, i) koje se bacakaju kao lude, j) bezbrojne, k) nacrtane s iznimno finim kistom od devine dlake, l) et cætera, m) koje su upravo razbile vrč, n) koje izdaleka izgledaju kao muhe.“ Ova je Borgesova taksonomija već izvršila velik utjecaj na kulturu – Foucaultu je pomogla da onako nadahnuto uroni u pitanje jezika. A sad će Borgesova klasifikacija, zarazna u svojoj ekstatičnoj slobodi i veselom izbjegavanju krute zadanosti bioloških kriterija, pomoći i nama, građanima Hrvatske, u jednoj sasvim praktičnoj stvari.
Stereotipne kategorije u koje tako uporno dijelimo ljude, pokazale su se previše mutnima, nedovoljno određenima, i uopće, donijele su ovom društvu goleme moralne, emocionalne, a sad i financijske troškove. Binarne kategorije u koje smo dijelili ljude izgubile su sadržaj i ne govore ništa o tome kakvi su zapravo ljudi: heteroseksualci ili homoseksualci, samohrani roditelji ili roditelji u braku, esdepeovci ili hadezeovci.
Nije lako suočiti se s time, ova je istina teška i boli – ali ni jedna od tih kategorija ne govori ništa o tome kakvi su ljudi. Naši su nas vlastiti stereotipi izigrali – možda jest šokantno, ali zbilja postoje samohrani roditelji koji su dobro odgojili svoju djecu, postoje homoseksualci koji su bolji ljudi od onih „ispravnih“ kojima je država povjerila pravo da odlučuje o njihovoj sudbini. Binarni parovi koji su nam trebali uštediti vrijeme i pojednostavniti život - što je jedini smisao stereotipa – više nam nisu nikakvi orijentiri. Trebali bismo ih se prestati grčevito držati.
Nasušno su nam potrebne nove kategorije u koje bismo dijelili ljude, kategorije koje će nam, kao u Borgesovoj taksonomiji, precizno i učinkovito ukazati na to tko je kakav, i opremiti nas da se ispravno ophodimo i s onima koji se bacakaju kao ludi, i s onima koji izdaleka izgledaju kao muhe.
Od toga je li netko gej ili samohrani roditelj, više govori to parkira li se u koso preko dva mjesta i plače li na
"Djevojka zvana Feriha"
Imam jedan prijedlog koji bi nam mogao biti od velike pomoći. Bez lažne skromnosti - revolucionaran je.
Društvo
15