U parku svoje nekadašnje škole trenutno sudjeluje u pripremama za operu Cosi fan tute, a uskoro će joj početi i probe za glazbeno-scensku večer naslovljenu 1813 - Verdi vs Wagner. Ilijana Korać za sobom već zapažene solističke nastupe s orkestrom iz Düsseldorfa, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske i Mostarskim simfonijskim orkestrom.
Već je duboko zaronila u svakodnevni život pjevača, čiji raspored uspoređuje s rasporedom zatvorenika: "Svakodnevni život jednog pjevača je da se digne ujutro, jede, ode na probu, popodne uči, a navečer su opet probe i iza njih ideš spavati". Uz precizno organiziran raspored dodaje kako treba iznimno paziti na zdravlje i na prehranu te kako život opernog pjevača zahtjeva jako puno odricanja i ogromnu disciplinu. Tijekom studija vježbala je pet do šest sati, a kad je radila na većim projektima i po osam sati dnevno. Dva do tri sata dnevno minimum su koji je nužno posvetiti vježbanju. Takav način života za sobom nosi brojna odricanja, tako da: "Nema toliko partijanja, iako bi svi mladi to htjeli i mi dolazimo u napast jer smo mladi i to je sasvim logično".
Ilijanin trud se već do sad isplatio. Osvojila je tri Porina kao članica Cesarica, diplomirala je flautu i solo pjevanje te osvojila brojne nagrade na natjecanjima. Scensku karijeru započela je debitantskim nastupom u ulozi Serpine u Pergolesijevoj komičnoj operi La serva padrona 7. srpnja 2011. i to uz svog profesora Giorgia Suriana i uz Varaždinski komorni orkestar na Dvigradskom festivalu. Sjećajući se na prvi nastup ističe kako joj je bila čast nastupiti s prof. Surianom. Nakon debitantskog nastupa uslijedile su i uloge u među-akademijskim projektima Carmen i Slavuju, za koje je nagrađena Rektorovim nagradama. Upravo su te dvije produkcije poslužile kao tema za ovaj intervju.
Na ovogodišnjem Muzičkom biennalu pjevali ste Slavuja Igora Stravinskog pod vodstvom Mo. Mladena Tarbuka i u režiji Dore Ruždjak. Prije toga ste pjevali u Frasquitu u lanjskom među-akademijskom projektu, Carmen. Koliko ste spremali za Slavuja u odnosu na Frasquitu?
Slavuj je potpuno drugačija opera od Carmen. Carmen ima klasične glazbene temelje i jednu radnju, a Slavuj je bajka. Nailazimo na jednog konstantnog lika koji samo u zadnjem činu promjeni svoj tijek radnje i kojeg odlikuju ogromne kolorature i skokovi. Raspon partiture je zaista velik i to od C1 do F3. Za jednoga studenta, to je ogroman izazov. Presretna sam što sam bila dio tog projekta i zahvaljujem maestru, profesoru Mladenu Tarbuku i redateljici, profesorici Dori Ruždjak na iznimnom povjerenju kojeg su mi ukazali. Moram priznati da su na početku brojni bili začuđeni da se radi baš to djelo. I osobno sam bila malo zaprepaštena i u strahu od te partiture. Kao prvo nisam navikla na takav način i na modernu glazbu, a Stravinski je klasičan primjer moderne glazbe. Iako je danas je sviranje po pivskim flašama ili ulijevanje vode u glasovir sastavni dio jednog modernog svijeta i jedne moderne glazbe, za mene je Slavuj bio jedan mali pogled i izlet u meni nešto sasvim novo. Otvorio mi je prozor koji mi je dao priliku da poletim svojim vlastitim krilima.
"Voljela bih raditi u Hrvatskoj, ali me ponekad moji snovi vuku prema vani"
11
Intervju
Na ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre vratila se opera. Povratak glazbeno-scenskog djela na ljetnu scenu Dubrovnika omogućio je mladoj diplomiranoj sopranistici Ilijani Korać da ponovo nastupi u gradu u kojem je stekla srednjoškolsko glazbeno obrazovanje iz flaute i solo pjevanja.