Govorite o teškoći partiture. Kako se pjevač spremate za ulogu? Uzimate li prvo tekst ili note?
Pripreme uvijek teku tako da se prvo uzmu note i da se prevede tekst. Za mene je tekst osnovna baza od koje se može štošta naučiti i napraviti sama koncepcija i karakter jednog lika. Izrađujem sam lik kroz tekst a nakon toga dodam note. Spremajući Slavuja svaku sam večer učila napamet cijelu partituru jer je to glazba koja je za razliku od Frasquite i Serpine, potpuno drugačija. Spremajući Fasquitu i Serpinu nakon prevedenog teksta jako sam brzo naučila note. Te uloge klasičnu bazu i s toga brzo uđu u tijelo i u samog pjevača. Za razliku od toga Slavuj sam učila postepeno ton po ton, takt po takt, frazu po frazu. On iza sebe nema klasičnu bazu za koju sam se mogla uhvatiti. Nema neke određene intonacije, tonaliteta, koji bi mi bio olakšica da mogu nastaviti i znati gdje sam. Jednostavno sam učila napamet dijelove orkestralne partiture. Izazov tog projekta je bio upravo u tom što on uz zahtjevne kolorature, jaku scensku pojavu i dobru glumu zahtjeva i poznavanje orkestra i partiture i na kraju spajanje svega toga u jedno.
Koliko Vam je u tome pomoglo što se i diplomirana flautistica?
Prvi put kad sam se susrela s partiturom bio je da sam uzela flautu i odsvirala te note i rekla sam: "O Bože moj… Lakše je to odsvirati nego otpjevati!“. Prve korake u svladavanju uloge napravila sam upravo uz flautu. Sama kadenca Slavuja je bila iznimno izazovna jer sam je cijelu morala izraditi na matematički način, kao jednu ogromnu formulu: A1-B1-A1 sa promjenom itd. Bilo je dosta sličnih struktura sa eventualno jednim ili dva promijenjena tona. Trebala sam te tonove pronaći u svome tijelu i dijatonski ih zapamtiti.
Nakon svog napora s notama, došla je režija!
Tako je. Režija je za mene bila puni pogodak. Imaginacija je za mene kao napit se vode te mi je s toga pristup djelu kroz imaginaciju vrlo logičan. Sve što radim prvo si zamislim u glavi. U prostoru u kojem su prazni bijeli zidovi mogu si zamisliti cvijeće koje mirišem i livadu i sve se odvija u mojim očima, u mojoj glavi i na taj način mogu projicirati tu bajku. Prenijeti ono što je u notama napisao skladatelj, a u tekstu zapisao libretist.
Imate li vremena za sviranje flaute, osim kao pripomoć za stvaranje uloge?
Imam. Povremeno dajem lekcije i uhvati me nostalgija za flautom. Sviranje mi je ispušni ventil i gušt. Kao nakon probe poći na kupanje.
Kad smo se već dohvatili proba, upravo su u tijeku probe za operu Cosi fan tute u kojoj nastupate kao članica zbora, a na ovogodišnjim Ljetnim igrama nastupate i u zanimljivoj glazbeno-scenskoj večeri 1813 - Verdi vs Wagner. Možete li na otkriti o kakvom je projektu riječ? Koje ćete arije i/ili duete pjevati?
Projekt 1813 - Verdi vs Wagner, koji će se održati 12. srpnja na Dubrovačkim Ljetnim igrama, osmišljen je kao projekt slavljenja ulaska Hrvatske u Europsku uniju te kao slavljenje obljetnica rođenja najrenomiranijih skladatelja klasične glazbe Giuseppea Verdija i Richarda Wagnera.
Ono što mogu zasigurno reći vezano je za mene. Dobila sam duet sa renomiranim tenorom Tomislavom Mužekom. Izvodit ćemo scenu s recitativom i duetom iz prvog čina Verdijevog Rigoletta između Gilde i Vojvode od Mantove, Signor ne principe. Riječ o ljubavnoj sceni između soprana i tenora u kojoj se nalazi i Guildina sluškinja, tako da na početku djeluje kao trio ali se razvije u duet.
12
Intervju