Retrospektiva
7
U njihovoj kući na Rokovom perivoju br. 6 u Zagrebu nalazio se umjetničin atelje koji je ujedno bio i salon, poput suvremenih mu pariških salona Gertrude Stein i Alice B. Toklas u Rue des Fleures, ili onoga književnice Natalie Clifford Barney i slikarice Romaine Brooks u Rue Jacob. Alexandrina Onslow kao članica Britanskog ženskog društva za transport ranjenika, Prvi svjetski rat provodi na svim frontovima, a kraj rata dočekuje na Solunskom frontu. Sredinom dvadesetih godina, nakon zajedničkog boravka u Engleskoj i Škotskoj 1924. – 1925. godine, definitivno se nastanjuje u Zagrebu gdje do svoje smrti 1949. godine živi s Nastom Rojc.
U neobjavljenom autobiografskom tekstu Sjene, svjetlo i mrak pisanom tijekom 1918. i 1919. godine, od kojega je sačuvano 267 strojno pisanih stranica, Nasta Rojc obznanjuje kako je očev pristanak na njezino umjetničko školovanje bio rezultat nagodbe. Ona je, naime, zauzvrat, u skladu s kodeksom građanske ženstvenosti, trebala prisustvovati zabavama, odnosno balovima u roditeljskom domu. Pristala je, međutim:
"Jednom finom gospodinu uspjelo je ipak skloniti me na mali razgovor. Ali budući puta taj je gospodin poslao ispričnicu i nije više dolazio. Drugi se malo više sa mnom razgovarao i budući puta je i taj poslao ispričnicu. Nakon nekoliko zabava bilo je i nekoliko gospode manje, konačno su dolazili još samo oni, koji su tom zgodom mogli biti sa svojim odabranim damama. Tata je to primjetio, ali si nije znao protumačiti. Ja sam se ponašala točno po našem ugovoru i tražila izvršenje drugog dijela nagodbe. Davno poslije pripovijedala sam ocu zašto su mnogi izostali. Tražila sam naime od te gospode za dokaz priznate mi ljubavi, da mi idu s puta, te više ne dolaze na naše zabave. U ferije sam s veseljem Jandovici pripovijedala kako sam si mudro pomogla, jer ja hoću učiti slikati, a ne stvarati bolesne, nesretne ljude.”
I ona slika. U razdoblju od 1902. do 1911. naslikala je brojne psihološke portrete prijateljica s bečke akademije i ženske aktove, među kojima i antologijski Autoakt pred vizijom Venere. Između 1908. i 1910. godine ponovno studira u Beču. Vrijeme je to kad se zbog otežane materijalne situacije u obitelji i inzistiranja oca (koji tada preuzima visoku političku dužnost) na respektu spram “javnog mnijenja”, pristaje vjenčati s Brankom Šenoom. U nikad objavljenoj autobiografiji Nasta Rojc to opisuje ovako:
"Mene je silno vuklo u Beč pa da pokušam slikati sada slično kao Sargent, velikim kistovima. Znala sam da su se naše materijalne prilike uvelike pogoršale time što je tata napustio zvanje i gospodarstvo narodnoj stvari za volju. Slutila sam da će opet biti borbe i žao mi je bilo doći sa tim zahtjevom. Otac mi je predložio da se radije udam i napustim studije, ali ja sam za se brak drugačije zamišljala no što ga obično ljudi zamišljaju, te rado pristala da učinim ocu veselje, ali uz uvjet da se u mom životu baš ništa ne promijeni, te da se moj brak ograniči na ceremoniju u crkvi bez promjene imena ili ikakve druge promjene. Ne želim se prodati nikomu, niti mom poštovanom prijatelju koji je već jednom igrao ulogu zaručnika, već želim ostati čovjek, imati zvanje koje će mi ispunjati život i zaslužiti sama svoj kruh.”