problemi postaju ništavni. Nije mi bio toliki problem da sačuvam
svoju glavu kao glave onih koji su mi dragi. Kažu da svi ljudski strahovi
potiču od straha od smrti. To je tačno i u mom slučaju, samo što se
nisam plašio sopstvene smrti već smrti ljudi koje volim. Plašio sam
se da ne ostanem sam, a opet, sa druge strane, bio sam primoran da
napustim ljude koje volim... I tako, većinu svog života bivao sam usa-
mljen, i gomilao sećanja duga nekoliko ljudskih života...
Posle ratova, kojih je na Balkanu uvek bilo u izobilju, ostajao sam
bez prijatelja, poznanika, ljubavi... To je moje prokletstvo. Večnost.
Ne znam da li i besmrtnost ili me samo nije hteo metak, šrapnel, sa-
blja, bilo koje oružje. I neka zadobijena rana brzo je zarastala. A kada
ljudi bliski meni nisu umirali – ja sam morao njih da napustim, da ne
primete moju mladost koja traje, dok na njihovim licima bore postaju
sve brojnije i dublje...
I sve sam ih napuštao. Samo Mariju nisam. Ona je otišla bez reči.
Ne znam kuda i ne znam zašto. Možda je nešto slutila o meni, o mojoj
dugovečnosti...ili je u pitanju bila obična ženska priča. Ostala su mi
samo sećanja, jer me je moja večita mladost odvraćala od toga da se
fotografišem i ostavljam tragove svog postojanja i nepromenjivosti.
A počelo je naivno, iz mladalačke radoznalosti i želja koje idu uz
to doba. Kada vidite stare ljude, pogrbljene, nemoćne i zavisne od
tuđe pomoći, poželite ili da umrete mladi ili da večito ostanete mladi.
Ono prvo je puno lakše. A da li je taj korak hrabrost ili kukavičluk,
mišljenja su podeljena...
Studirao sam u Pragu, gradu sa hiljadu tornjeva i još više pivnica,
podzemnih hodnika i laguma. Upoznao sam se sa Janom Peternekom,
studentom medicine. Bio je mlad i neobuzdan. Željno je čitao knjige
drevnih tajni o alhemiji i drugim zabranjenim naukama. Nije izbivao
iz biblioteka i antikvarnica. Ponašao se kao lešinar. Kada bi čuo da je
umro neko sa bogatom kućnom bibliotekom, odmah bi se pojavio
da otkupi retke knjige.
On je delio moje mišljenje o starosti i mladosti, uz napomenu da
je život ionako kratak i da ga ne treba skraćivati.
– Da li bi hteo da vidiš jedno mesto? – upitao je dok smo sedeli
u pivnici – Želim da te upoznam sa jednom izuzetnom osobom.
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
77