Tihomir Jovanović
NEBO PUNO
SVITACA
Voleo sam da se u smiraj dana
popnem na kule drevnog grada des-
pota Đurđa i njegove žene Jerine,
onda kada se Dunav zacrveni kao da
njime umesto vode teče vino. Kada
se u nastaloj tišni čuje samo brunda-
nje šlepera i kada rumeno pređe u
crno. Kada voda više ne izgleda mi-
roljubiva iako teče tiho i bez talasa,
kao da je tama produbi i u njoj
probudi neka noćna vodena bića
nalik onima iz Lavkraftovih priča.
U vreme kada se gradila smede-
revska tvrđava, Srbija se nalazila pri-
tisnuta između Ugara i Turaka. Kome
se carstvu privoleti i umiliti? A Je-
rina, pre bi se mogla nazvati nesreć-
nom nego prokletom. Došla je iz
Grčke, iz porodice Kantakuzina.
Udala se za čoveka starijeg od nje
dvadeset godina. Da bi sačuvala mir
u zemlji, svoje dve ćerke morala je
dati tuđinima. Katarina se udala za
ugarskog grofa Urliha II. Turci su bili
ljuti zbog ovoga i tražili su njihovu
drugu ćerku Maru, za Murata II. I
otišla je u njegov harem.
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
75