njega je nestalo! Niti je bilo zmija, niti je bilo kovčega! Do izlaza je
stigao u jednom dahu.
Milan se plašio bolnica i lekara. Kao mali je u gradskoj bolnici
operisao slepo crevo i operacija je pošla po zlu. Rana mu se gnojila
i curila mesec dana. Dva puta su je otvarali i ispirali, pri čemu se on
bacakao i derao iz sveg glasa, pa su medicinske sestre morale da ga
vezuju za krevet. Tada se nadobijao injekcija, ne zna im se ni broja!
Zamrzeo je bele mantile i više ga nikakva bolest nije mogla naterati
da ode kod doktora. Otac ga je na silu još samo jednom odveo do
seoske ambulante na obavezni sistematski pregled, usput ga bijući
štapom. Milan je po ulasku u pećinu ugledao bolnicu! Neko se šali
sa njim, pomislio je. Ali hteo je da vidi šta je to taj neko smislio. Ušao
je u bolnicu. U njoj nije bilo ni žive duše, samo su sa plafona visili
špricevi, igle, skalpeli, raznovrsna klešta i hvataljke. Dok je užasnut
gledao kako su se medicinski instrumenti zlokobno klatili iznad nje-
gove glave, nešto ga je uhvatilo ispod pazuha i ponelo ka operacio-
nom stolu koji se iznenada stvorio nasred sobe. Taman kada je hteo
da vrisne, neko mu je zalepio flaster preko usta. Uporno se osvrtao
kako bi ugledao lica svojih mučitelja, ali oko njega nije bilo nikoga,
mada je stisak ruku koje su ga nosile itekako osećao. Nevidljive ruke
su mu zadigle košulju i vatom brisale kožu na stomaku, iznad koga se
u vazduhu pojavio skalpel. Osetio je oštar bol. Skalpel je sekao nje-
gov stomak! Nešto toplo mu se slivalo na kukove. Znao je da je to
njegova krv! Počeo je da gubi svest, i tada je ugledao lice svoje majke.
Na trenutak se povratio i osetio olakšanje, ali je zatim doživeo novi
šok. Njegova majka je bila ta koja je držala krvavi skalpel u ruci i no-
sila okrvavljenu hirušku masku na licu! Čvrsto je zatvorio oči u nadi
da će prikaza nestati, jer bio je siguran da to ne može biti njegova
majka. Kada je ponovo pogledao, ležao je pred pećinskim izlazom.
Ja sam se plašio bola i nemoći koju su osećale stare, nepokretne
i teško bolesne osobe. Čudno za jednog klinca zdravog kao dren, znao
sam to, ali bilo je dobrog razloga za taj strah. Moja baba, koja me je
odgajila i provodila više vremena sa mnom nego moja majka, godi-
nama je ležala bolesna u krevetu. Telo joj je kopnilo i venulo, a život
je polako čilio iz nje. Poslednjih nekoliko meseci je bila sva u ranama
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
72