nama na pecanje. Za to smo morali da ga molimo čitav dan. On je po
ulasku u pećinu ugledao široku i mutnu reku. Obala kojom je trebao
da prođe bila je uska i strma. Znao je kako je to preveliki zalogaj za
njega, ali nije heto da odustane, baš zato da pred nama ne ispadne
kukakvica. Ako ne ode do kraja, neće moći da nam se hvali šta je do-
živeo. Zbog toga se zaputio obalom. Nakon nekoliko koraka, reka je
iznenada nabujala. Talasi hladne vode su zapljuskivali Miloševa sto-
pala, na šta je je on počeo nekontrolisano da se trese. Najednom se
začulo hučanje sova. Od njih se isto plašio, jer ga je jedna svojski iz-
grebala kandžama kad je želeo da je skine sa duda. Posle je od sta-
rijih ljudi iz sela slušao kako huk sova najavljuje smrt. Potpuno pre-
strašen, zakoračio je nazad, okliznuo se i upao u reku! Besumučno
se batrgao pokušavajući da se održi na površini, ali uzalud. Oko njega
se stvorio vir koji ga je progutao! Pod vodom je držao oči otvorene,
i ono što je ugledao ga je skroz paralisalo! Okruživale su ga stotine
sovinih kandži, koje su počele da mu se zarivaju u telo, brzo otkida-
jući komade njegovog mesa. Zažmureo je i pomislio da je sa njim
gotovo. Tada ga je nešto dohvatilo za noge i iz sve snage izbacilo na
obalu. Sav malaksao, nekako je uspeo da ustane i potrči. Dok je be-
žao, gledao je u svoje ruke, na kojima su duboke i krvave rane zara-
stale same od sebe! Do izlaza je bio suv i nepovređen.
Đorđe se ničega nije plašio, sem zmija. One su mu naprosto ute-
rivale strah u kosti. Sa otrovnicama se nikada nije susretao, ali je
neotrovne belouške na reci zaobilazio u širokom luku. Njega je nakon
ulaska u pećinu sačekao drveni kovčeg. Izgledao je kao kovčeg sa
blagom, iz gusarskih filmova koje je voleo da gleda. Radoznao, kakav
je bio, odmah ga je otvorio. Skamenio se jer je kovčeg je bio prepun
crnih, šištavih zmija koje su istog trena počele da mu se obmotavaju
oko ruku i nogu! Jedna mu je dogmizala na vrat i počela da ga davi,
palacajući račvastim jezikom ispred njegovog lica. Oči su joj bile blje-
štavo crvene, a oštri zubi povijeni unazad. Fiksirala ga je svojim pro-
dornim pogledom! Đorđe se oduzeo! U momentu kad je izgubio dah,
ta mu je zmija pljunula u lice. Mahinalno je zažmureo, ali je osećao
sluz posred čela i nosa. Kada je skupio hrabrost da otvori oči, sve oko
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
71