derišta u pravom smislu te reči. Ganjali smo seoske mačke i džukce,
hvatali žabe po kanalima i smišljali razne nestašluke poput krađe ko-
mšijskih jaja. I svi smo se iz dna duše radovali vašarskim šatrama.
Kao i uvek, Cigani su stigli u zoru. Tokom jutra je poljana vrvela
od njihove dečurlije, jer su Cigani na vašar dolazili sa svim članovima
porodice. Vodili su sa sobom i svoje babe i dede od sedamdesetak
leta, da im budu od koristi. Za ovaj jedan dan su svi zajedno mogli da
zarade više nego što bi potrošili za mesec dana! A bogami i lepo su
se najeli sarmi, pečenja i kolača, koje su im seoski đilkoši krišom do-
nosili iz svojih kuhinjskih ostava u zamenu za par žetona.
Obukao sam svoju najbolju košulju, kosu namazao gelom, stavio
u farmerke džepni sat koji sam za trinaesti rođendan dobio od oca i
namirisao se njegovom toaletnom vodom. Želeo sam da izgledam
stariji nego što jesam. Preko dana sam voleo da se prošetam među
šatrama i tezgama, kako bih osmotrio gde ću kasnije da provedem
najviše vremena. Kupio sam pištolj na kapisle i dve vruće mekike po-
sute šećerom u prahu, pa se vratio kući. Veče sam ostavljao za za-
bavu.
Sa prvim mrakom, nas petorica smo se okupili u samom centru
vašara. Tamo je stajala nova šatra koju nisam video preko dana i za
koju niko od nas nije znao kada se tu pojavila. Iznad ulaza je pisalo:
„Ko ulazi neka ostavi nadu!”. Još jedan izazov za nas, pomislili smo i
zakoračili unutra, smejući se na sav glas.
Pod šatrom nas je sačekao čovek u crnoj odeždi sa kapuljačom
koja mu je prekrivala lice. Kada je bez reči ispružio ruku da uzme naše
žetone, iz rukava mu se promolila šaka puna crvenih i gnojnih pri-
števa. Spustili smo žetone u nju, smejući se još uvek. Kako dobra
maska, mislili smo. Znak je pokazivao da sednemo u čamac koji je
stajao na šinama. Jedva smo uspeli da se uguramo i smestimo na
klupice kada se iznenada začulo zavijanje vukova. Baš im i nije neki
strašan fazon, rekao sam u sebi. Vozili smo se lagano kroz improvi-
zovanu šumu punu paučine i gumenih paukova koji su visili odozgo.
Ispred nas su iskakali kosturi i obezglavljene spodobe koje su na ta-
njirima nosile svoje bradate glave. Već viđeno, međusobno smo ko-
mentarisali.
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
69