Spustila je nogu po nogu sa kreveta, razgibavajući stopala puna
žuljeva od hodočašća na Sv. Vid. Povukla je suknju preko koljena, i
podigla ruke da opipa glavu. Pletenica joj je bila raspuštena, a čelo
ledeno. Sakupila je kosu i isplela kiku. Uzela je novu vrpcu za kosu
iz ladice ormarića kraj uzglavlja kreveta, i zavezala pletenicu maš-
nom. Na tom noćnom ormariću bile su odložene Biblija, krunica i
čaša vode. Sa druge strane kreveta, na tronošcu su stajali lavor, vrč
sa vodom i ručnik. Kroz otvoren prozor strujao je ugodan svibanjski
zrak.
Držeći se rukama za krevet, pokušala je ustati, ali je propala. Po-
mislila je da je to zbog oteklih nogu. Pružila je ruku ka čaši i otpila
gutljaj vode. Nakon toga se uspjela konačno podići i krenuti ka veli-
kom ogledalu.
Uzdahnula je vidjevši sebe koliko je blijeda, sa crnim krugovima
oko zelenih očiju. Dok se ogledala, u kutu oka joj se učinilo da je iza
nje prohujala prikaza. Istog trena, Bibilja je sa ormarića odletjela na
pod.
– Vražji propuh! – reče naglas i prekriži se. Vratila se do kreveta
da podigne knjigu. Sagnula se i zagledala u tekst stranice na kojoj je
Biblija ostala otvorena:
I čempresi se raduju s tebe i cedri libanonski:
’kako si pao, ne uzlazi nitko ovamo, da nas siječe’.
Zbog tebe buči svijet mrtvih dolje, očekujući tvoj dolazak.
Zbog tebe probudi on sjene, sve knezove zemaljske,
diže s prijestolja njihovih sve kraljeve naroda.
Oni svi koliki progovaraju i dovikuju tebi:
I ti si postao jadan kao mi, s nama si se izjednačio.
U podzemni svijet spustio se je sjaj tvoj, žamor harfa tvojih.
Prostrt je poda te trulež, crvi su ti pokrivač.
Prepoznala je stihove iz četrnaestog poglavlja proroka Izaije, koje
je i župnik često čitao i tumačio na misama. Govorili su o Sotoni, kao
duhovnoj sili koja stoji iza babilonskog kralja. Zatvorila je Sveto pi-
smo. Uzela je cijeli događaj kao slučajnost i odložila Bibliju kraj uzglav-
lja. Jedva je navukla papuče na bolna stopala i uputila se u prizemlje.
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
52