grebao po nepcu i još više razdraživao. Naglo ugura u usta njene tanke prste i divljački ih zagrize. Pod njegovim zubima su krhke kosti pucale poput ledenica. Halapljivo je gutao toplu krv koja koja mu se slijevala niz grlo. Imala je ukus na njegovo djetinjstvo. Ukus teferiča i velikog licitarskog srca.
Jerina ciknu. Izvi tijelo unazad i stegnu ga još jače vrelim butinama. Slobodnom rukom se odgurnu od zidinu i povuče ga za sobom niz strmu liticu.
Ilija nije popuštao stisak zubima ni kada su mu stijene polomile obje ruke i noge. Ni onda kada mu se glava raspolutila pri udarcu o oštro drinjsko kamenje. Pa ni onda kada mu se utroba rasula po prašnjavom kuljanskom putu. Čak ni onda kada je Jerinino prelijepo lice nestalo i stopilo se sa nebeskim plavetnilom.
Nije popuštao stisak zubima ni dok mu je Avetinja kljucala širom otvorene i zakrvavljene mrtve oči. „ Ubi ´ Ilju!“ „ Ubi ´ Ilju!“ „ Ubi ´ Ilju!“ graktala je crna ptica šireći svoja masna krila iznad staroga Kula-Grada.
***
Bio je Ilijin šesnaesti Ilindan kada su đed, otac i on stigli do Majdana. Razvezali su konjsku zapregu i istovarili životinjska krzna. Otac se razbuđivao čašicom rakije, a đed je oštrio svoj nož čekajući prve kupce, poprijeko gledajući u sina i unuka, prigovarajući im što su izgubili svoje mjesto na teferiču. Dugi žuti brkovi su mu poigravali od ljutnje na naboranom licu.
Ilija je čitav dan sjedio na obali Drine i posmatrao ogromne lađe drinjuše koje su plovile uzvodno. Izgledale su poput velikih, drvenih papuča koje su gazile po dubokoj vodi. Ispred njih, po plićaku su koračala četvorica krupnih mladića, širokih leđa i prsa. Dugački konopci bili su im prebačeni preko golih ramena. Urezivali su im se duboko u meso, ostavljajući crvene parnice po njihovoj preplanuloj koži. Vukli su lađu za sobom i odgurivali je od obale rijeke dugim štapovima
Argus Books Online Magazine # 17 41