„Imam!“ glas joj postade mekan i umilan.
„Recider ga!“
„Jerina!“ ljepotica se nasmija, a red bijelih zuba prekri joj blijedo
lice.
„Baš Jerina?“ nasmija se i Ilija. Em je ljepa, em ´aje da me zadire!
„Baš!“ dodirivala mu je sada lice i ožiljake. Uživala je u tome.
„A da nijesi ka ova naša Jerina? Što je mlade momke zavodila, te
´in ondak sa kule ´itala?“
„Jesi l´ ka ta, Jerina? Prokleta?“ Bome će prije da bidne da si ćo-
rava Jerina, kad ne vidiš kak´i sam ja grdo! Ćorava i ma´nita! mislio
je Ilija uživajući u njezinom milovanju.
„Aha!“
„Baš ta!“
„Prokleta!“
„Jerina!“ nadvila je svoje lijepo lice poviše njega i prekrila ga du-
gom kosom.
„Ma ne m´reš tak´a pla´a biti prokleta! Jok!“ Mirisala je na zrelo
žito i jabuke. Na plodno ljeto.
„Budi samo Jerina!“ „Moja Jerina!“ Ilija zatvori oči i prepusti joj
se u potpunosti.
„Morem biti tvoja!“ djevojka je kroz šapate spuštala usne na nje-
gov vrat.
„Samo tvoja!“
„Prokleta!“
„Jerina!“ riječi su joj na kraju postali uzdasi.
Osjetio je kada se uspentrala na njega i opkoračila ga nogama.
Pržila ga je golim butinama, nanoseći mu u isto vrijeme zadovoljstvo
i bol. Crni vulkanski kamen zacrvča od njihove strasti. Usne su mu
bridile od jačine njezinih poljubaca. Nešto ga zapara po licu. Bolno
jauknu, otvori oči i pogleda prema Jerini. Na njezinoj ruci tinjao je
veliki rubin i mamio ga svojom ljepotom. On zadrhta od poznatog
uzbuđenja. Vrećica na grudima mu potmulo zazvecka.
Ilija dohvati djevojčinu sićušnu šaku i širom otvori svoje natječene
usne. Isplazi jezik i požudno joj liznu zlatni prsten. Dragi kamen ga je
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
40