Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #17 | Page 36

tišinom. Po ispucalom kamenu, prekrivenom suhim borovim igli- cama, bila su urezana neobična slova i znakovi. Neki su govorili da je groblje bilo puno prikaza, utvara i ukletih ratnika. Neki su, pak, pričali da su natpisi na pločama đavolje pismo. Većina seljana, vođena strahom, ga je zaobilazila. Samo oni koje je velika nevolja natjerala, našli bi hrabrosti da se upute preko groblja. Ilija je bio jedan od njih. On se nije bojao kamenih stubova, seoskih priča i đavoljih slova. Nije se plašio ni mrtvih ratnika koji su ležali pod njegovim nogama. On se jedino bojao da ne izgubi svoje mjesto na teferiču. Među visokim gotskim stubovima bili su i muslimanski nišani. Ogromni turbani zarasli u bjeličasti korov govorili su o bogatstvu i veličini umrlog. Tek poneki je stajao uspravan, dok su ostali ležali na zemlji, polomljeni i prekriveni mahovinom. Ilija skide šubaru sa glave, prekrsti se i pogleda ka groblju. Kroz mrak, do njega je dopirala slabašna svjetlost. Nemirno je treperila po grobovima i izvijala ih u zlokobne sjene. Pod njegovim stopalima se mahovina namah zatalasa, a do ušiju mu dopre nečujan, prigušeni jecaj. Ilija se naježi od nelagode, zaškrguta zubima i primiri se. Vrati šubaru na glavu, pa zaveza konja za borovu granu. Izvuče dugi đedov nož iz krzna i oprezno zakorači među mrtve. U trenu se pretvorio u lovca. Puls mu je ubrzavao. Oči, već privi- knute na tamu, nazirale su vješto ispred sebe. Osluškivao je šumu i vjetar u krošnjama. Sjene su ga vodile, a mekana i vlažna mahovina je upijala njegove korake. Bio je tih i skoro neprimjetan. Avetinja se nakostriješi, podiže visoko glavu i otvori širom kljun spremna da grakne svakoga časa. Očerupa´ću je ako grakne! ´Oću, tako mi đedove sablje! mislio je Ilija dok je pratio tiho jecanje. Izne- nada zastade. Ispred njega, na zemlji, stajao je komadić svijeće koja je lagano dogorijevala i osvjetljavala kamenu ploču na kojoj je ležalo zgrčeno žensko tijelo. Žena je bila okrenuta na stomak, podvijenih nogu poda se i glave zabijene u zemlju. Leđa su joj bila povijena u luk. Pokušavala se po- mjeriti i osloboditi, ali joj to nije polazilo za rukom. Kao da je neka A rgus B ooks O nline M agazine # 17 36