iz čaršije , pa se zaputi put Vračevića . Isprva je jahao preko kaldrme , a kad prođe posljednje gradske kuće , konjska kopita zagaziše kroz blatnjavu cestu . Ubrzo se udalji i od posljednjih kuća okolnih sela . Osvrnu se , pa vidje kako se u daljini gase svijeće , kandilji i lampe . Kiša stade , a natušti se vjetar i poče razgrtati oblake po nebu . Jahao je kraj potoka , koji mu se nalazio s desne strane , a kosa stare međe s lijeve . Šuma je rasla s obje strane puta . Bila je gušća dolje prema potoku nego u kosi , gdje su samo kržljava drva rasla do ceste . Kad se na nebu ukaza pun mjesec , njemu odmah na pamet padoše priče o vukodlačenju , pa skide kapuljaču s glave i odmahnu rukom . Podiže pogled i vidje kako crna mačka prelazi preko ceste ! Stade ona tako nasred ceste , a oči joj cakle na mjesečini , i gleda u njega . On reče :
– Šic , naletu ! – pa pljunu tri puta preko lijevog ramena , a mačka frknu i pobježe put potoka , nizbrdo .
Vjetar još jače zapuha , pomjerajući gole grane , koje kao da su mu prijetile svojim dugim i crnim prstima . Oblaci prekriše mjesec . Prođe tako još možda i jedan sat , kada on kao iz ničega začu topot konjskih kopita i kloparanje točkova . Od tame ništa nije vidio .
– A prgave li kočije ! – reče u sebi , očekujući da će svakog trena ugledati kočijašku lampu .
Napokon , nazrije kočiju kako mahnito ide sredinom ceste , baš njemu u susret . Nije se ni snašao kako treba , kada bi primoran da svoga konja potjera u stranu kroz lijeske , prema potoku , ne bi li izbjegao nadiruću kočiju . Samo što je krenuo dovikuti kočijašu kakvu kletvu : – Hej bezlemače , kako to .. – pored njega poput furije proleti crna kočija , crnja od najcrnje noći , a konji kao da nisu dodirivali zemlju , već galopirali u samom zraku ! Nigdje ne vidje kočijaša , a onda se začu zavijanje i smijeh , koji je odjekivao gore-dolje dolinom . – To vjetar fijuče ! – reče sam sebi dok se brisao po mokrom čelu . Najednom se sve utiša . On se okrenu da uputi prijekor bezlemačima u kočiji , držeći šaku čvrsto stisnutu u pesnicu . Kada , avaj , nigdje kočije , nestala je sa ceste . Opet pljunu tri puta preko lijevog ramena , pa nastavi dalje , tjerajući konja u kas . Želio je biti prije devet naveče u varoši i na vašaru , da šta pazari za srebrenjake i sitne novce , pa da vidi lakrdijaše i šarlatane , da se nasmije džabile . Proteknu tako još
Argus Books Online Magazine # 17 27