– Kupi mi onu s dugačkim kikama i plavom haljinom! – momak me odmeri, pa pogleda lutku i osmeha mu nestade s lica. Klimnu zamišljeno glavom, kao da je znao koju ću igračku odabrati i pobojah se da me neće poslušati, ali on izvadi kesu i odbroja novac.
– Vrlo dobar izbor, čista orahovina, izvol’ te – kaže lutkar i pruža mi je, taman kad me trgnu iz blizine Perin glas k’ o naručen:
– Dosta skitanja, ajd‘ nazad, sad će užina! – zgrabih lutku, spustih pogled i projurih kraj mladog Ciganina, da bih potrčala za bratom. Crnji od brzine uši stoje vodoravno, rep mu lebdi, a i ja letim, novi opančići me nose. Trčimo, ni roj muva ne može da nas stigne, al’ mi nešto čudan pravac kud smo krenuli, jer umesto ka našem šumarku, idemo ka centru vašara. Ne pitam ništa, sve mi drago da sam od onih čergara pobegla.
Stadosmo pred meanskom šatrom, kad tamo sva starija familija i svi nekako svečarski doterani. Tajo i deda se zarumeneli od silnoga vina, a međ’ njima neki čovik, bože me sakloni, zadrig’ o k’ o nerast. Do’ vatio se jagnjećeg buta, pa mu sve mast niz bradu curi i mrlja po svilenom prsluku što jedva pripitomljava stomačinu k’ o u snaše pred porođaj. Na nogama gazdačke čizme, filcan šešir na glavi, popreko prsluka zlatan lanac, šarena poša oko vrata, al’ džabe sveg’ tog izobilja kad mu se škembe preko ovratnika razliva. Muški svet od silne diskusije i ne vidi da smo stigli, samo mati diže pogled na nas. Al’ taj pogled, isprva radostan, zastaje na meni, pa joj se oči stadoše širiti, usta se rastvoriše k’ o šaranu u meredovu, a rukom se stade krstiti. Ma, da joj je to poslednje u životu, ne bi izgledala prepadnutije. Nešto mrmlja, a pogled joj se prilepio za lutku u mojim rukama. Uto i deda vidi da smo stigli, pa ustaje i galami:
– Aaaa, evo i naše M.. – ali ne dovršava jer mama skoči, pa viknu duplo jače od njega:
– Evo naše mlade, evo naše neveste, eto imena majkinog! – e, kad mi se tada svet na glavu nije srušio, nikada i neće! Nisam mogla virovat’ da je tako štogod moguće, a vidilo se da se ni drugi nisu mogli opasuljit’. Mati da prekine dedu u po riči, to ti na isto iziđe k’ o da se pop po raspelu popišao! Tajo joj čak ni ćušku nije prilipio, samo je zinuo u nju k’ o da je prvi put vidi. Još je gore bilo da sam najednom
Argus Books Online Magazine # 17 15