Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #17 | Page 147

umiri. Onda je najzad nastala tišina. Nebo je bilo vedro i osuto zve- zdama što mi je dušu ispunilo gotovo religioznom smirenošću. Veles se nije pojavljivao, ali ja sam strpljivo čekao. Najednom mi pade na pamet da će Veles želeti da me pronađe golog, pa stadoh da se svla- čim, da bih se potpuno nag uspravio, spreman da mu se predam. Stajao sam tako, ruku podignutih na potiljak i čekao da se svrha mog života najzad ispuni. Moje su misli putovale prostranstvima nesagle- divo udaljenim od besmisla raskalašnog vašara usnulog istovremeno i nestvarno blizu i beskrajno daleko od mene. Toliko sam se zaneo da uopšte nisam primetio senovite prikaze koje su me neopaženo opkolile. – Šta to radiš manijače?! – vrisnu pre no što je stigao udarac ot- pozadi. Crnka, oštrih crta lica, sva utegnuta u skupocene krpice, pr- snula mi je suzavac u lice i zarila mi koleno u prepone, a neću skoro zaboraviti ni njene prijatelje. Ćelavci, kožne jakne, martinke... Tukli su me pesnicama, šutirali, mlatili palicama... Osvestio sam se u ne- kakvom prtljažniku, pa su me opet tukli. Posle sam bio vezan lisicama i lancem u nekom podrumu. Ona crnka je bila glavna. Dovodila je drugare da se zabavljaju. Prebijali su me kaiševima, palili svećama i cigaretama, primoravali me da jedem izmetine. Teško je prisetiti se svih poniženja kojima su me podvrga- vali. Oslovljavali su je sa Ljiki i obožavala je da priređuje takmičenja u kome bi se nadmetala sa prijateljicama u preciznom šutiranju mo- jih jaja. Ponekad bi fotografisala ono što su mi radili. Koliko je to moglo trajati? Nedelju dana? Dve? Srao sam i pišao krv oko sebe, kmečao od nepodnošljivih bolova i uzalud prizivao Ve- lesa da dođe po mene. Možda su mu se moje muke dopadale, mislio sam, možda ovako i treba da bude. Policajce u podrum nije uvela Ljiki nego neki gospodin koga sam viđao po novinama i na TV dnevniku. Organima reda je smrad nabrao nosnice i strašno sam se stideo svoje golotinje. Mada sam bio prilično smušen, nekako sam razabrao da sam svojim vrištanjem iznervirao komšiluk, pa su to prijavili dežurnoj službi. Čovek koji je uveo policiju bio je nervozan i sve vreme se derao. Policajci su nelagodno slegali ramenima, pa su me najzad dohvatili i odvukli uz stepenice, ispraćeni A rgus B ooks O nline M agazine # 17 147