medved opako zareža u mom pravcu. Vratih ruku na teme i ostadoh
tako pred njegovim željnim pogledom, sve dok nije svršio u svog deč-
kića.
Potom je jednostavno odgurnuo svog roba i više ga nisam zani-
mao. Pošli su dalje i uskoro su mi se izgubili iz vidokruga.
Istinu govoreći, više se i ne sećam šta se posle toga dešavalo, ne
samo te noći, nego gotovo čitave godine. Sve je bilo čežnja i pijan-
stvo. Znam da su me roditelji nervirali i čim sam uspeo da se zaposlim
na nekoj benzinskoj pumpi, iznajmio sam sobicu, da ih više ne gle-
dam. Posao sam izgubio krajem februara, jer gazda više nije mogao
da me gleda večito pijanog. Alkohol me je već tada pretvorio u bledu
senku mladića kakav sam nekada biо. Kad bih se pogledao u ogledalo,
u mene bi iz njega zurila izmršavela, malokrvna i ubledela avet sa
kolutovima tamnih podočnjaka ispod ispijenih očiju. Živci su me to-
talno izdali i pre no što me je stanodavac izbacio početkom aprila,
pošto mu već drugi mesec nisam platio stanarinu. Da se vraćam kući
nije mi padalo ni na kraj pameti, pa sam mesec dana proveo na ulici,
preturajući po kontejnerima i spavajući po klupama i haustorima.
Budio sam se u grčevima, ruke su mi podrhtavale, a zbog hronične
neuhranjenosti mi je čak i najobičniji hod pričinjavao užasan napor.
Sad, dok se svega prisećam, počinjem da verujem da je upravo ta
etapa mog života izvukla finalni potez na trasi mog bespovratnog
puta u pakao. Možda me je Ljiki već tada uočila i stavila na listu onih
koji nikom neće nedostajati.
Kakogod, još jedna Velesova noć je stigla.
Bolje da nije.
***
Kad sam stigao na Kalemegdan noć je već bila odmakla. Nisam
gubio vreme i obišao sam razvratne grupe mladih ljudi koji su po-
svuda pijančili, ili su se mazili sa partnerkama kojih je tamo bilo u
beskonačnom izobilju, da bih se najzad uspeo na već dobro poznato
mesto. Ovo je ta godina, mislio sam, ovo je noć u kojoj će se moji
snovi ostvariti. Spustio sam se u travu i sačekao da se galama odozdo
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
146