potreba unutar klera, mada je Đuričino siromaštvo potvrđivalo nje-
govu neumešanost u te nečasne i sveštenom licu nedolične radnje.
On je odmah primetio da sa mnom nije sve kako treba, ali pame-
tan je Đurica bio. Ništa nije rekao sve dok nismo ostali nasamo. A
kad mi se obratio, lavina je krenula iz mene i sve sam mu ispričao.
Ozbiljno me je saslušao, a onda me je pozvao kod sebe da porazgo-
varamo o svemu. Nije me morao predugo nagovarati i već sutradan
smo sedeli u njegovoj toploj sobici. Đurica mi nije dozvolio ni da be-
knem. Nalio je u dve čaše vino i rasprostro po stolu nekoliko starin-
skih i od vremena požutelih sveski, kao i gomilu daščica s nekakvim
urezima po njima.
– Tražeći nešto sasvim drugo, pronašao sam jedan neobičan kov-
čežić, zazidan u jednoj od podzemnih skrivnica. Način skrivanja je
bio vrlo neobičan, navodeći me na pomisao kako je namera vlasnika
pre bila da se od njega uklone nečastive sile nego ljudi. Da ne duljim
mnogo, kao svešteno lice uspeo sam da neutrališem kletve i bajalice,
a u kovčegu sam pronašao ove spise – reč “kovčeg” me je asocirala
na blago, pa mi pade na pamet da bi razlog njegovih istraživanja mo-
glo biti ono zlato iščezlo iz crkvene blagajne.
– Znaš, crkva Ružica je najstarija beogradska crkva, blagoslovena
zbog izvora Svete Petke koja je štiti od demonskih sila. Pretpostav-
ljam da je upravo to patrijarha i navelo da ove pločice budu pohra-
njene tamo – otpi Đurica iz svoje čaše, pa uzdahnuvši, nastavi:
– Fjodor Arturovič Izenbek je bio pukovnik carske ruske vojske
koji je u Ukrajini pronašao ove daščice i kao članu Ruske akademije
nauka nije mu bilo teško pretpostaviti kako urezi na drvenim ploči-
cama nisu tek puka dekoracija. Smatrajući ih velikom vrednošću,
poneo ih je sa sobom kada je pred crvenoarmejcima izbegao iz Ru-
sije, pa stigao u Beograd, gde mu je utočište pružila naša pravoslavna
crkva. Uglavnom je poznato da je potom nastavio put ka Zapadnoj
Evropi, gde su njegovi zapisi kasnije prevedeni kao „Velesova knjiga”
– nastavi Đurica izlaganje.
– Manje je poznato da je Izenbek upoznao jednog ovdašnjeg
monaha nesvakidašnjih sposobnosti, te ga je počeo nagovarati da
dešifruje tekst na pločicama, na šta je ovaj ubrzo i pristao. Međutim,
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
142