Tog sam dana bio van sebe i prijatelji se nisu mogli načuditi mo-
joj povučenosti i ćutljivosti. Piće ipak nisam odbijao, pa sam uskoro
bio toliko pijan da nisam mogao ni da stojim, a veče sam dočekao
bljujući na sve strane. Čak se i ne sećam kako sam stigao kući, ali
znam da sam sledećeg dana bio bolestan. Roditelji mi se nisu obra-
ćali i odisali su dubokim prezirom prema mojoj pojavi. Ništa novo.
Nikad se i nisu baš nešto satirali od roditeljske ljubavi.
Sledeće dane sam proveo kao u bunilu. Ono što sam video nije
mi davalo mira. Danju me je opsedalo, noću dolazilo u snove. Samo-
zadovoljavao sam se sanjareći o ljubavisanju medveda i devojke,
izgarao od želje, ludovao. Najgore je bilo što se nisam usuđivao da
sa nekim podelim svoje maštarije, mada sam povremeno bio u že-
stokom iskušenju da se ispovedim nekom od svojih prijatelja, ali, u
poslednjem trenutku bi se prisetio da mi to niko pod kapom nebe-
skom ne bi poverovao i da me posle takvog izliva iskrenosti više niko
ne bi uzimao za ozbiljno. Bio bih srećan da ne zaglavim u ludari.
U potrazi za utehom neko vreme sam se usred noći izvlačio iz
kuće, kako bih odlazio na mesto gde sam sreo dvoje bestijalnih lju-
bavnika. Zalud, ništa se zanimljivo nije dešavalo, barem ništa slično
onom događaju, a onda su me jedne noći isprebijali nekakvi huligani.
Preplašen time, najzad sam odustao od noćnih izleta. Međutim, olak-
šanje mi je bilo potrebno, pa ne znajući kako bih umirio prenapre-
gnuti libido, stadoh posezati za alkoholom. Tačnije, počeo sam da
donosim kući rakiju, ili preciznije, najgoru brlju, pa sam je u miru
svoje sobe gutao u neverovatnim količinama. Tek mi je blaženstvo
pijanstva pružalo kakvo – takvo privremeno smirenje.
Začudo, moji roditelji uopšte nisu primetili tu novu zanimaciju.
Zaposleni, večito kao nešto zabrinuti i prepuni obaveza, jednostavno
nisu obraćali pažnju na mene. Jesu li ikad išta primećivali, a da se to
ticalo mene i mog života?
Sve je to potrajalo do narednog Božića, kad nas je posetio Đurica,
za koga se pričalo da je napustio službu zbog nekakvog zlata koje je
netragom nestajalo iz crkvenog trezora.
Nikad nisam razumeo da li je i sam Đurica bio umešan u te ne-
podobštine ili je njegov postupak bio tek gest zgađenosti zbog zlou-
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
141