čive ravnoteže ili kormilo na odmetnutoj lađi, ali kada sam ga samo
jednom jednom ugledao, on me je obuzeo, neizlečivo i večno.
Na hiljade razbacanih raspomamljenih čudovišta čekalo je na
mene ispod ogromnog šatora razapetog u ovom paralelnom svetu.
Njihove dimenzije nisu se slagale sa veličinom njihovih srca. Izvikivali
su moje ime i pevali himne o meni. Među njima su bili stari i mladi,
deca sa majkama i svojim važnim očevima. Svi su bili nestrpljivi da
čuju moj glas, a ja sam bio ravnodušan prema njihovim povicima.
Visio sam iznad njih okačen o dva kabla vezana za pojas pod grudima.
Ispod njega nosio sam odelo sa kravatom i sivi kaput. Bio sam u naj-
višem delu šatora, daleko izvan domašaja monstruma – domašaja
kojim bi me od prevelike radosti, uzbuđenja i radoznalosti povredili.
Iznad i oko mene lebdeo je oblak tame onostranog mirisa ispunjavajući
vrh i udaljene delove šatora. Međutim, s mesta na kojem sam visio,
uzdrhtao sam od samog pogleda na avetnu masu posmatrača. Poku-
šavao sam da umirim srce i povratim dah, ali jedino što sam mogao
bilo je da pronađem ono malo smelosti koju sam u sebi nosio.
„Čini se da svi već znaju moje ime“, kao svoj uvod drhtavim sam
glasom uzviknuo nepreglednoj masi razdraženih prljavaca. Umirili su
se. Sva čudovišta su se uozbiljila i širom otvorila oči.
„Ne znam vaše običaje ili kulturu“, nastavio sam, „ali se nadam
da možete da me prihvatite kao obično stvorenje, sada i ovde, koje
će vam pomoći u vašoj potrazi za razumevanjem čudne veze među
našim svetovima. Imao sam vrlo malo vremena da upoznam vašu
zemlju, tako da ne razumem mnoge naše razlike.“
Dok sam govorio, zurio sam u gužvu i pratio njihova okamenjena
lica. Po prvi put su videli nekoga nalik meni. Činilo se da nisu želeli
ništa manje sem da me dodirnu i osete, moju odeću, kožu, kosu,
moju utrobu.
„Moj svet je sličan ovom“, rekao sam. „I u njemu postoji nebo, ze-
mlja, biljke, voda i vatra. Za razliku od vašeg, u njemu postoje milioni
različitih vrsta stvorenja koja žive uz nas. U vašem svetu postojite samo
vi i vaši čuvari. U njemu živite u nečemu što kao da crpi suštinu iz mog
sveta, poput trodimenzionalne sene koja se potpuno preslikava. Mi
vas ne možemo videti u našem svetu niti vi nas možete videti iz svog.
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
123