zastadoh da oslušnem. Srce u grudima mi je tuklo takvom silinom da
sam ga osjećao u ušima. Udahnuh duboko i zaustavih dah, kako bi
raširenim plućima umirio njegov ritam. Razum opet okrivi snažan
vjetar, koji je vjerovatno iz prizemlja prodreo u podzemni hodnik i
svojim silovitim naletom uspio da pomjeri teška vrata. Ipak, u strahu
da se vrata sobe u kojoj sam se nalazio ne zatvore, odustah od uglan-
cane kutije. Vratih se žurno u hodnik i usmjerih snop svijetla ispred
sebe, u pravcu iz kojeg se začula škripa. Tog istog trenutka se sledih
potpunom stravom. Na nekoliko koraka udaljenosti od mene bijaše
krupna crna zvijer. Kako svjetlo nije bilo dovoljno jako, nisam mogao
biti siguran o kojoj je zvijeri riječ. Stajala je mirno i posmatrala me
očima koje su reflektovale zelenu boju. Imao sam utisak da me pro-
cjenjuje isto onako kako predator procjenjuje rastojanje do lovine.
Iznenada, displej telefona zatrepta i svjetlo se ugasi. Tama začas sve
proguta svojom crnom nepreglednošću. Uši mi zaglunuše od zastra-
šujuće grmljavine koja grunu poput topovskog plotuna. Brzo ispriti-
skah dugmad na telefonu i svjetlost ponovo zasja. Od one zvijeri ne
bijaše ni traga. Na njenom mjestu sada ugledah bolnički stočić, preko
koga je bila prebačena crna plastična cerada. Posmatrana sa mjesta
na kojem se zatekoh, cerada je zaista imala oblik koji je podsjećao
na vuka. Odmahnuh glavom u nevjerici, sada već uvjeren kako se
moj pijani um definitivno poigrava sa mnom. Počeh da se premišljam
oko odustajanja. Pomislih kako bi bilo bolje da se vratim i ponudim
Marku novac. Strahovi su navijali za tu odluku, ali se kao suprotnost
takvoj namjeri ispriječi ponos. Bio sam siguran kako bi već sjutra svi
na fakultetu znali da sam išao po pločicu i da je nisam donio. Da sam
odmah odlučio da platim, tad bih se mogao pravdati sa bezbroj iz-
govora, međutim, onoga trena kada sam ušao u zgradu bilo kasno
za izmjenu odluke. Osim toga, u prilog pločici išla je i činjenica da
sam već bio na domaku ostvarenja. Tada mi pade na pamet da se
toliko željeni komad žute keramike možda krije na stočiću. Pun nade,
zadigoh ceradu, pod kojom osvijetlih pribor sa uredno popakovanim
i savršeno očuvanim medicinskim instrumentima koji su se koristili
u psihohirurškim operacijama. Kako me sada nisu zanimale dugačke
igle za izvođenje lobotomije, niti su me interesovali zakrivljeni noževi,
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
108