ni po ružnom ni po lepom vremenu jer pretio mi je nepoznati vetar na meni neznanom jeziku kako će mi se osvetiti što sam primio malog begunca u kuću. Nisam se uplašio.
– Čiste duše ne trebe ničega da se plaše... – pevao je tiho Alfonso na krovu.
Pitao sam se zašto je vetar gonio malenu bubicu koja mirno spava u mom domu i čija li me je dobra duša nagovorila da otvorim vrata u olujnoj noći... Pomislio sam na svoje dete pa sam se prekrstio i pomolio Bogu i Bogorodici za njega i za svu decu sveta.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 93