stvara gomilu neprilika), već kao submikroskopske – nedohvatne najmoćnijim eksperimentalnim uređajima – dvodimenzionalne strune. „ Dlačice“ koje modalitetima svojih vibracija stvaraju svu raznolikost onoga što danas smatramo osnovnim opekama svekolike materije( fotoni, elektroni, kvarkovi, gravitoni i ostala silesija njih).
Ono što me ponajviše odbilo od sličnih razmatranja, je uspješnost njihove matematičke logike isključivo postuliranjem svijeta od 11 dimenzija – jedne vremenske i deset prostornih! I sami svijesni pomanjkanja doživljaja svijeta drukčijeg od onoga u kojem živimo, stručnjaci su se potrudili „ objasniti“ njihovu nevidljivost za sve nas, sem njihovih maštovitih mozgova. Što se svelo na prizivanje meni neprihvatljivih analogija, poput telegrafske žice koja iz velike daljine liči matematičkoj crti, liniji – da bismo iz blizine razabrali i njenu drugu( a onda i treću, znajući da možemo svrdlom ući u nju) dimenziju po kojoj je mravci mogu obilaziti. Drugim riječima, sedam prostornih dimenzija „ smotano“ je i toliko maleno da ih mi nikako ne možemo, a pitanje hoćemo li ih ikada zamijetiti. „ Govorka“ se, dakako ironiziram, kako čak svaka točka našeg trodimenzionalnog prostora sadrži takav, svijeni sedmerodimenzionalni univerzum, svemir zatvoren u sebe sama, svijet u našem svijetu nedostupan našem neposrednom iskustvu! Koliko je sve to matematizirano i nedostupno vizualizaciji ilustrirat ću, neobičnim za tekstove ove vrste, trodimenzionalnim „ presjekom“, projekcijom takvog sedmerodimenzionalnog svijeta u ovaj naš, prostorno trodimenzionalni:
Sad, empirijski doživljaj o njemu podjednak je kao o ženi koja nam internetom šalje sliku svoje sjene na zidu. Svašta! Ipak, potpuno odbacivanje objekata postuliranih mimo svakog ljudskog iskustva, donekle bijaše ublaženo mojim numeraničnim karakterom. Zašto sedam dodatnih, odnosno ukupno jedanaest dimenzija svemira? Izgleda da je i u toj teoriji, kao izvučenoj iz konjske grive, vrijeme jedinstveno za nas i za vasione izlegle iz mašte kozmologa, koje moju ostavljaju da nedostižno kaska iza njih.
Dakako, u životu se bavim i drugim stvarima no ganjanjem svoje manije( ili ona progoni mene?), pa tako kao redovni član gradske knjžnice gutam njen asortiman prema svojim predispozicijama ka
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 68