znanosti i humanističkoj literaturi. Ponekad se zalomi i metafizika( tako ne klasificiram vlastite opservacije) te srodne gluposti, tek toliko da budem u tijeku s devijacijama ljudskog roda koje su po strani znanosti.
Svjetonazorski, ljudi se uglavnom dijele u dvije nepomirljive vrste, mada ima i onih koji ih nastoje pomiriti na logički prirodan način. Nažalost, upravo ta manjina koja duh posmatra kao prirodni evolucioni stupanj u razvoju materije, najčešće je proskribirana i podložna kritici oba tabora – materijalista manje, a idealista gotovo bespogovorno. Vjerojatno ste ponekad naišli na smiješne tvrdnje ovih poslijednjih, kako čovjek u trenutku smrti olakša za 21 gram, koliko navodno teži ljudska duša, u tom žalosnom času emigrirala je iz svoje mrtve ljušture. Apsurdno je povjerovati u takve, lako demantirane tvrdnje, u vremenima kad se nezamislivom preciznošću mjere mase elementarnih čestica, no – shvatili ste – ima i većih bezumnika od autora kojeg upravo čitate.
Da izbjegnem zabunu, spadam u one pomiritelje dva suprotstavljena tabora koji u ljudsku dušu vjeruju, ali svakako ne u opisanom vulgarno materijalističkom ili idealističkom smislu. Povremeno mi do ruku dođe i poneki primjerak lijepe književnosti, koje sam se uglavnom otarasio još u mladosti, smatrajući da me bezbroj opetovanih opisa propadanja ovih ili onih familija i ljubavnih jada svekolikih bjelosvjetskih Romea i Julija svih vremena, u moralnom pogledu više ničemu ne može poučiti.
Ipak, ne poričem da nam je tu i tamo potrebna potvrda naše ljudskosti, opuštanje u prilikama kad svjetska zbivanja sve učestalije atakiraju na nju. Pa mi je tako došao u ruke i Dante, božanski Alegijeri sa svojom „ Božanstvenom komedijom“, koju je takvom prozvao Bokačo oduševljen njenom ljudskom „ nadljudskošću“. Čitajući je, neprestano mi se u pamet vraćaše priče iz djetinjstva o paklu i raju, neverificiranim svijetovima u kojima ćemo svi( naše duše) poslije smrti završiti, nakon prolaska kroz čistilište, dakako. Još sam kao klinac shvatio da, postoje li, ti svijetovi su svakako unutrašnji, a do njih nas još za života dovodi neprestano preispitivanje savjesti, čistilište ljudske duše, ali... Sad mi moja numeranija, kombinirana s ponešto
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 69