već samo vječitu transformaciju u neki drugi oblik bitisanja – uvođenjem nekih dodatnih dimenzija osim tri prostorne i jedne vremenske, smatrao sam nastranostima ljudskog uma.
Ama baš nitko, ukljućujući ponajveće proroke ljudskog genija, nema ni najsitniji doživljaj ili ma kakvu percepciju dodatnih dimenzija, stoga su prisiljeni svoje multidimenzionalnosti( ne) prihvatljivim analogijama svesti na svijet triju dimenzija – jedne vremenske i dvije prostorne.
Vrijeme naime, u svim pojednostavljenjima svojih višedimenzionalnih fikcija, nikako ne uspijevaju izbjeći – za razliku od ostalih dimenzija otimlje se izbacivanju iz razmatranja, jednakom žilavošću kojom je ukorijenjeno u naše živote ili oni u njega. Životom i svojom fizikalnom intuicijom duboko smo ukotvljeni u četverodimenzionalnu stvarnost.
Ukoliko ste dvije-tri godine studirali egzaktne prirodne znanosti, svakako ste morali čuti za pokušaje ujedinjenja svih osnovnih interakcija prirode u jednu opću teoriju – Teoriju svega. Neosporni uspjesi postignuti su sa tri od njih, dok se gravitacija ustrajno opire uključivanju u takva razmatranja, pa posprdno govorim da raspolažemo Teorijom skoro svega. Po meni, to je stoga što geometrijska koncepcija sveopće privlačnosti proturječi navodnim česticama koje bi trebale prenositi tu interakciju – gravitonima. U mojoj predodžbi stvarnosti, gravitoni su daleko realniji od geometrizirane gravitacije. Studenti koji su se, nakon besplodnih pokušaja uključivanja u akademsku zajednicu – čemu da tajim, poput mene – okrenuli znanstvenoj fantastici, svakako su barem načuli za najperspektivniju teoriju, kako je atribuiraju njeni tvorci i fanovi, koja obećava realizirati taj sveti gral suvremene znanosti. Objedinjenje osnovnih međudjelovanja u svemiru!
Teorija struna, je za sada – prema mozgovima koji je razvijaju – vrlo obećavajuće, no u stvarnosti još sasvim besplodno razmatranje, čime samo želim istaknuti manjak ikakve eksperimentalne podrške. Detalje svakako želite preskočiti, pa tek nužnost daljnjeg razumijevanja teksta ište da spomenem, kako se u njoj elementarne čestice ne razmatraju kao točkasti entiteti( što u standardnim pristupima
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 67