„ Hvala. I vi izgledate dobro, čak i kada zanemarimo okolnosti.“
Ovo mu ne izmami nikakve emocije. „ Prošli put mi niste rekli zašto ste želeli da me vidite?“ „ Niste me ni pitali doktorice. Zar vas nije zanimalo?“ zagledao se u nju, ali ona nije skretala pogled. Nije osetila nikakvu težinu tih prodornih očiju pa čak i ona nervoza koju je osetila ranije u njegovom prisustvu sada se izgubila i ona se osetila potpuna. Ponovo je bila na onom mestu gde je njeno samopouzdanje najveće.
„ Ja sam tu da vam pomognem. Ja, kao neko ko dobro razume ljude, svesna sam vaše situacije i položaja u kom se nalazite. Mislim da ste i vi toga svesni. Zato sam ovde, i zato pričajte otvoreno, jer nekada je čoveku potrebno samo da ga neko sasluša.“
Zatvorenik je nagavši malo glavu u stranu dozvolio licu da ga ukrasi jedan od onih retkih, šturih osmeha. Neki čovek bi se zapitao da li ga je uopšte i video, ali Suzana Sunić nije bila bilo koji čovek. Ona nije imala tako izražajne oči kao njen sagovornik, njene su bile obično plave, skoro tamne i ljudi bi pomislili često da je odlutala mislima negde dok razgovara sa njima, ali ništa nije bilo dalje od prave istine nego ta varka, jer njene misli su bile baš tu gde su ih najmanje očekivali.
Sada su bile ne na tom bledom osmehu nego iza njega, jer osmesi nisu samo osmesi, oni su reči, iste kao bilo koje druge reči, i ako si znao taj jezik mogao si voditi razgovor osmesima, kao što nemi vode rukama, ili zaljubljeni očima. Osmeh zatvorenika je govorio kako je ona u zabludi, ali da joj ne zamera. Samo što ona to nije. Jer nije ona njemu rekla istinu. Nije mu otkrila svoje misli kao što kockari ne otkrivaju karte. A ona je želela da pobedi ovaj svoj odraz u ogledalu jer je upravo shvatila da nikada nikoga nije do sada upoznala sličnijeg sebi po naravi od ovog zločinca što sedi vezan preko puta nje. To saznanje joj je iznenada bljesnulo u glavi kao kada prva munja iznenada bljesne pred oluju, još dok nebo nisu potpuno prekrili oblaci, dok veruješ da imaš vremena pre nego što počne da pada. Ali onda iznenada bljesne i zaslepi te, parališući i same misli na trenutak, jer ta munja nije trebala da bljesne tu niti u ovom trenutku. Nije joj bilo mesto. Nisi joj se nadao.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 41