„ Hoću da priznaš Su – Su. Mislim da je vreme.“ Glas mu je i dalje bio kao i pre, ravan i bezličan ali uprkos tome u njemu se osetio neki novi ton. Emotivni naboj dovoljno jak da se opipa. I ona ga je osetila. Čekala je hoće li još nešto reći ali nije. Samo je gledao u nju, on je taj koji je sada čekao.
Bila je pomalo razočarana. Pokazao je znak klasišne zatvoreničke paranoje, mozda čak i šizofrenije. Možda i nije nešto što je stekao u zatvoru nego ju je imao i ranije. Možda je to motiv koji nisu mogli da pronađu, pomisli.
„ Gospodine, shvatate da ja nisam ta osoba, ja nisam Su – S... u.“ zaćutala je. Nije on bio toliko lud ipak. Suzana Sunić, skraćeno Su – Su. Video je da je shvatila ali nije se nasmejao njenom prvobitnom nerazumevanju.
„ Do sada ste me persirali“, primeti ona, razmišljajući i dalje o onoj njegovoj rečenici. „ Jesam.“ „ Zašto ste prestali?“ „ Bojim se da nam je vreme ograničeno draga moja, a mislim i da je ovoj terapiji došao kraj.“ „ Ne želite više da vas posećujem? Niste dobili ono što ste očekivali od mojih seansi?“
„ Naravno da jesam, tu ste zar ne? Uostalom, mislio sam na tvoju terapiju.“ Sada se ona blago osmehnu po prvi put od kako je videla ovog čoveka.
„ Dobro, zaboravi“, reče on kada vide taj osmeh. „ Ako ništa vredelo je ponovo videti taj osmeh.“ Ona primeti to ponovo, jer dobro je znala da mu se pre nije osmehivala.
„ Hteo bih da ti ispričam jedan san koji često sanjam“, poče on ponovo razgovor, vukući neku nevidljivu liniju kažiprstom po stolu pri tom.
„ Kada sam bio klinac, nekih desetak godina, kupao sam se sa drugarima na reci.“ Prst prekide svoj kružni put na trenutak ali ubrzo nastavi. „ Bilo nas je trojica i ja sam bio vođa naše grupe jer sam bio najkrupniji i najstariji. Jedan od tih mojih drugova imao je sestru, bliznakinju. Vidite, ta devojčica nije bila kao ostale njenog uzrasta.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 42