čije je začetke razorio Prvi svetski rat. Ta fontana se u ovoj stvarnosti zadržala jedino u ponekim davno razvejanim sećanjima čije delove košava ponekad i danas zakovitla Terazijama i Kalemegdanom. Gospodin M. tada kroz izmaglicu, istu onakvu kao ona koja mu se jutros pojavila u dvorištu, na nevelikom belom platou ispod statue Pobednika, ugleda crvenkaste kopljanike na konjima u trku kako bešumno zadrhte samo na tren, a onda se, ponirući u izmaglicu, zajedno sa njom lagano dignu u nebo. Odmah potom, čim kopljanici nestanu, gospodin M. začuje riku lavova i ugleda četiri kamena lava visoka po četiri metra, ali ne na mestu današnjeg vodoskoka, već ih vidi gde je trebalo da budu, i gde možda sada i jesu, ali u nekom drugom negde. Vidi ih u samom podnožju sadašnjeg dorskog stuba arhitekte Petra Bajalovića. Čeljusti lavova bacaju mlazeve svetlucave vode u veliku školjku. Gospodinu M. se potom ukaže nikada završen stub opasan bronzanim prstenovima sa pedeset bronzanih maski turskih glava. Odnekud zna da su maske simboli pet vekova ropstva pod Turcima. Tada on oseti miris crvenog bavarskog granita. Njemu svaki kamen miriše drugačije. Miris crvenog granita ga podseća na smrt i krv. Godinama, svakog jutra mu na tom mestu pored uha prostruji nejasan šapat, reč od koje mu se olovna guka stegne u stomaku, a oči zasuze i on pokušava da se seti... Alegorija, Alegorija...
I baš tu, kod svojih titravih konjanika, gospodin M. svakog dana stoji leđima okrenut rekama i posmatra svetli plato i statuu Pobednika, zamišljeno pokušavajući da se seti nečega.
Kada je jutros kroz maglu ugledao sokola, shvatio je sve. Konačno se setio. Ispraznost i besmislenost njegove sadašnje stvarnosti nikada mu se nisu razgovetnije obraćale. Jutros su progovrile sipljivim šapatom i zapalacale tankim grimiznim jezicima. Shvatio je zašto svakog jutra na platou viđa iskričave konjanike i čuje riku lavova. Oni su delovi vodoskoka čiju gradnju, u ovoj stvarnosti, ali u drugom vremenu i u drugom životu, on nikada nije uspeo da završi. Gradnju je zaustavio krvavi dah Velikog rata. Setio se ko je bio. Jutros je u odrazu stakla jasno video tog negdašnjeg sebe. Shvatio je da taj nekadašnji on i sada negde postoji. Mlad je, živi i stvara u nekoj drugoj stvarnosti. Možda se on tamo sada upravo smeška ispod brka, dok njegov vo-
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 24